Jeste li sreli muškarca ili ženu koji puno vole pričati o drugim ljudima? Znate li one koji komentiraju tuđi izgled puno češće nego što se bave svojim? One kojima smetaju tuđa seksualna orijentacija i otvoreno progovaranje o seksu? One koji ne znaju udijeliti kompliment, ali su tu kad treba udijeliti kritiku? Znate li da njihov fokus na drugim ljudima sasvim sigurno znači njihovo nezadovoljstvo njima samima?, piše Marina Krleža u svojoj kolummni Seksoteka.

Osobno sam od takvih uvijek bježala jer su mi crpili energiju i micali fokus od želje da unapređujem sebe. Nikad nisam bez razloga imala potrebu naslađivati se tuđim nesavršenostima i problemima kako bih si dokazala da imam bolji život od njihovog. Kad vidim da se netko konstantno na nešto žali, ponudim mu rješenje umjesto da ga ogovaram ili da s njim uđem u vrtlog nezadovoljstva. Sretni ljudi žive stvarajući vlastita iskustva, a ne bave se životima drugih ljudi.

Osim ako se radi o pomoći drugima, ali to je posve druga stvar. Ako nekome možemo unaprijediti život, empatično i humano je posvetiti im se. No, ako vam se energija troši na konstantno negativno razmišljanje o drugima, tada uniđite u sebe i zapitajte se što vam nedostaje – je li to ljubav, novac, uzbuđenje, promjena ili naprosto veći broj orgazama mjesečno, tjedno, dnevno?

Žene prečesto rade kompromise

Također, znate li one kojima je susjedova trava uvijek zelenija i koji će radije seksualno maštati o tuđim ‘savršenim’ ženama ili muškarcima, dok će sa svojima voditi ljubav možda jednom mjesečno? Ako imate prijatelja ili prijateljicu koji se žali da nema dovoljno seksa, nemojte na prvu vjerovati da je problem u njihovom partneru jer ste čuli samo jednu stranu priče, a svaka priča uvijek ima dvije strane, zar ne?

Ako imate muškarca ili ženu koji/koja češće gleda druge žene/muškarce nego što gleda vas, postoje dvije stvari koje za početak možete napraviti: prvo je da pogledate sebe, promislite jeste li najbolja verzija sebe i je li to razlog zašto je vaš partner češće okupiran drugima nego vama.

Drugo pak je zapitati se jeste li pronašli partnera/partnericu kojeg privlači vaš tip žene/muškarca. U oba slučaja fokus trebate staviti na sebe umjesto na partnera. Unaprijediti fizički dio sebe kako biste sebi i drugima bili privlačniji ili pak se cijeniti dovoljno i naći partnera koji vas poštuje, odnosno kojem ste dovoljno uzbudljivi i fizički privlačni da nema pretjeranu želju baviti se drugima.

Prečesto nailazim na ljude, pogotovo žene, koje u životu rade kompromise bivajući s muškarcima koji ih nužno seksualno ne privlače, nego su s njima iz koristoljublja ili više sile. Znam da je djelomični razlog tome taj što žene ponekad imaju manje poslovnih izbora jer i dalje živimo u ultranaglašenom patrijarhatu koji im ne ostavlja dovoljno mogućnosti za biranje, pogotovo nakon 40-e godine. No, ovdje mogu kriviti patrijarhat baš kao što mogu kriviti žene. Jer same biramo s kim ćemo živjeti, s kim ćemo se seksati i čime ćemo zarađivati.

Same donosimo vlastite izbore i nitko osim nas za to ne bi trebao biti odgovoran. U obranu žena ovdje jedino mogu reći da nas od malih nogu nitko nije educirao o tome kako da budemo isključivo seksualni subjekti umjesto objekti.

U svojim kolumnama često naglašavam da je većina ljudi emotivno monogamna, iako je poliamoričnih ljudi, pogotovo muškaraca, sve više. Tjelesno pak nas je više poligamno, s naglaskom na to da tjelesnu poligamiju puno lakše i češće također realiziraju muškarci. Ne samo zato što im je to biološki prirodnije (jedan ejakulat ima na tisuće spermija, dok je jajna stanica u žene samo jedna), nego i zato što je do sad to bilo društveno normalnije i prihvatljivije. Naime, važan razlog zašto su muškarci skloniji realizirati svoju tjelesnu poligamiju je taj što su se manje bavili odgojem djece, a jasno je da djeca ograničavaju spontanu realizaciju seksualnosti u čovjeka, o čemu sam ranije pisala.

Oni koji ne varaju su duhovno stabilniji

Ženi, naime, kad iskreno voli i zadovoljna je sobom, seksualno je najčešće dovoljan isključivo jedan muškarac ako ju voli, razumije i poštuje. Tako je, na žalost, samo s polovicom muškaraca. Oni, koliko god vole jednu ženu, razumiju ju i poštuju, njihovo tijelo i libido puno će se lakše seksualno usmjeriti na neki novi ženski objekt, nego što se to ženama događa s muškim objektima. Za to nisu krivi isključivo muškarci – postoji mnogo društvenih fakora.

Za ljude koji ipak imaju dovoljno poštovanja prema svom partneru, varanje ne dolazi u obzir. Takvih je ljudi oko polovica, prema mojim dosadašnjim istraživanjima.

Ne bih rekla da su nužno sretniji, ali su svakako mirniji i duhovno stabilniji. Kako sam napisala da smo svi tjelesno poligamni, njima (pre)ostaje povremeno maštanje o drugim ljudima. To se može realizirati kroz masturbaciju ili seks.

U slučaju da trebate nekako začiniti svoj seksualni život jer vas partner ili partnerica u ovom trenutku maksimalno ne privlače, tada je najbolje to komunicirati i zajednički pronaći objekt svog užitka. Ako maštate o drugima, maštajte zajedno. Tako će vaša ‘prijevara’ biti isključivo seksualne prirode. Neće zadovoljiti nužno samo vas, nego i vašu partnericu ili partnera jer će i ona/on, kroz vaše uzbuđenje, dobiti dio kolača za sebe. To se zove ljubav, to se zove nesebičnost.

Na žalost, mišljenja sam da većina ljudi na našim prostorima o tome ne razgovara, a u razvijenijim prozapadnim zemljama to je češći slučaj. Kod nas još uvijek kao da je stigma priznati partneru/partnerici da nas seksualno privlači još koja osoba umjesto njega/nje. Kad nekog volimo, kao da ne želimo čuti da mu/joj nismo jedini potencijalni objekt seksualnog užitka pa se pravimo da takvo što ne postoji, gurajući to pod tepih. I što se onda događa? S obzirom na to da partneri međusobno premalo komuniciraju, to počinju raditi s nekim van veze/braka zato što žele da netko čuje njihovu istinu.

To ih poveže i tako nastaju prijevare o kojima ću pisati u kolumni sljedeće subote. Do tad vam predlažem sljedeće: ako trenutno imate potrebu seksualno komunicirati s nekim osim osobe koju volite, razmislite što vam nedostaje u vlastitoj vezi i upravo to komunicirajte drugoj strani, umjesto da tražite na krivim mjestima koja vam neće donijeti dugoročni spokoj. Stanimo iza vlastitih postupaka i ne činimo drugima ono što ne bismo željeli da nama ili našoj djeci bude učinjeno.

Nedavanje orgazama partneru/partnerici onoliko koliko mu/joj treba, definiram seksualnim zapostavljanjem. Dobro je da toga postanete svjesni i da barem razgovarate o tome.

Nije lijepo da sami masturbirate na nekoga ako partner želi seks s vama ili masturbaciju pored vas, odnosno s vama u mislima.

Nađite onda novog partnera koji vam je privlačniji, umjesto da orgazme odrađujete sami. Jer orgazam je energija koja, ako nije na ijedan način usmjerena na osobu koju volite ili poštujete, stavlja vas na drugačiji energetski nivo od partnerovog i to vas ne povezuje već, štoviše, razdvaja.

Za svoj seksualni život smo sami odgovorni

Svatko tko tvrdi drukčije zavarava sebe. Naime, svaka veza dvoje seksualnih ljudi nema puninu ako partneri samostalno vrše seksualne aktivnosti. Ne kažem da takva veza ne može opstati, ali naprosto ne donosi onoliko sreće i ispunjenosti koliko kvalitetna veza može. Za seksualni život kakav imamo odgovorni smo sami, o čemu sam također pisala u ovoj kolumni.

Muškarci i žene o drugima počnu seksualno razmišljati onda kad im nešto počinje nedostajati u vlastitoj vezi ili braku. Jer kad smo sretni, bavimo se sobom i partnerom kojeg smo odabrali i drugi nam ne mogu tek tako biti u fokusu. No, kad naiđemo na izazove ili probleme koji nam se čine nerješivima, tada od njih ili bježimo pa nalazimo nove ljude kojima se okružujemo kako bismo dobili seks, emocije ili pažnju ili pak u fokus stavljamo druge ljude i njihove probleme (čak ih i izmišljamo) kako bismo umanjili vlastite.

Nedavno sam napisala grafiku koja je glasila ‘Žene koje se previše bave tuđim muškarcima, nemaju zadovoljavajuć seksualni život u vlastitim vezama i brakovima’ s usputnim pitanjem mojim seksuljupcima o tome koliko takvih žena znaju. Komentari seksoljubaca bili su svakakvi, a jedna je žena napisala da često ima više tema za razgovor s muškarcima nego s njihovim ženama.

Napisala sam joj da je jedno kad ženi više prija muško društvo zato što djelomično ima muški mozak pa lakše komunicira s muškarcima, a drugo kad počinjete biti ljubomorni na tuđe muškarce ili žene zato što niste zadovoljni svojim izborom ili samom sobom. Žene se, naime, trebaju držati zajedno i poštovati jedna drugu prvenstveno zbog naglašenog patrijarhata u kojem živimo a kojeg vrlo često spominjem u svojim tekstovima. To nipošto ne činite ako se pred nekom ženom više bavite njezinim muškarcem nego njome.

Ako su u nekom društvu žene svaka sa svojim muškarcem, nepotrebno je davati previše pažnje zauzetom muškarcu dok njegova žena sjedi pored njega. To zaista nema smisla. Ako je žena mudra, uključit će i njegovu bolju polovicu u razgovor. I ne radi se ovdje o nesigurnosti pojedinih žena koje treba tretirati kao malene princeze, već o tome da je zaista previše pravila skrojenih po muškim principima oko nas i da žene trebaju početi jasnije kreirati svoje tako da, za početak, naučite poštivati druge žene, a tek se onda baviti tuđim muškarcima. To je nešto što svaka mudra dama zna.

I na kraju ne zaboravite da s kim ste – takvi ste. Drugi ljudi nas oblikuju zato što im  dopuštamo. Neki od njih tu su po inerciji iz prošlosti, a neke smo svjesno odabrali. Svjesni odabiri često su nam sličniji, a ljudima iz prošlosti prilagođavamo se jer ih volimo, odnosno jer smo vezani za njih. Ne dopustite da slučajnosti upravljaju vašim životom, nego postanite svjesni kreator međuljudskih odnosa, uključujući seksualne.