Hip_Urednik
Renomirani hrvatski dramatičar i pisac Miro Gavran dolazi na 26. Mediteran Film Festival kako bi predstavio projekt povijesnog filmskog epa “Urotnici”. Priča se temelji na drami koju je napisao 1983. godine, a koja tematizira posljednju noć Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana prije pogubljenja u Bečkom Novom Mjestu. No danas se ovaj povijesni događaj donosi u znatno složenijoj formi filmskog scenarija, čiji je razvoj uključivao suradnju s nagrađivanim filmskim producentom i redateljem Bobbyjem Grubićem.
Večernji list: Kako je izgledao put od kazališne drame koju ste napisali s 22 godine do današnjeg filmskog scenarija?
– Kada sam davne 1983. napisao kratku dramu “Urotnici” u kojoj se tematizira posljednja noć Zrinskog i Frankopana prije pogubljenja u tamnici u Bečkom Novom Mjestu, nisam mogao ni naslutiti da ću se četiri desetljeća poslije ponovno zainteresirati za tu temu, ali ovoga puta u bitno složenijoj formi filmskog scenarija. Nakon rada s Bobbyjem Grubićem na kratkom igranom filmu “Samoća”, nas smo dvojica poželjela nastaviti suradnju i na dugometražnom filmu, pa nas je obojicu privukla upravo tema Zrinsko-frankopanske urote, koja je bila sudbinski važna za Hrvate.
Večernji list: Spomenuli ste da je filmski scenarij bitno složeniji od izvorne drame. Možete li objasniti kako ste ga proširili i produbili kako bi funkcionirao u formi velikog povijesnog spektakla?
– Moja kazališna drama komornog je ugođaja i ima samo dva junaka. Budući da smo i Bobby i ja shvatili da je za uvjerljiv dvosatni povijesni spektakl nužno “šire zahvatiti”, odlučili smo priču početi sedam godina prije njihova pogubljenja – s velikom bitkom kod St. Gotharda, u kojoj su se ujedinjene europske kršćanske snage, među kojima je bilo i oko dvije tisuće Hrvata, sukobile s trostruko brojnijim Osmanlijama i izvojevale pobjedu.
U filmsku priču, uz Zrinskog i Frankopana, ušlo je još pedesetak likova, tako da se oslikava širi kontekst povijesnih i ljudskih sudbina koje vode do hrvatsko-ugarske urote i pokušaja da se izbori sloboda i izmakne političkom pritisku Beča.
Dobar film mora biti poput bogatog romana u kojem se brojni rukavci zanimljivih malih priča i sudbina isprepliću i ulijevaju u glavnu priču, koja u sebi mora nositi potencijal nečega sudbinskog i važnog što će zaokupiti pozornost gledatelja.
Večernji list: Koliko ste se u pisanju scenarija oslanjali na povijesne izvore, a koliko ste si dopustili umjetničku slobodu u kreiranju odnosa i karaktera likova?
– Budući da sam dosad napisao nekoliko romana i drama o povijesnim i biografskim ličnostima, znam da je najbolje najprije temeljito proučiti dostupne podatke, a tek potom si dopustiti umjetničku slobodu koja je presudna pri kreiranju karaktera.
Večernji list: U više ste navrata usporedili dramsku slobodu sa Shakespeareom i Hamletom. Gdje je granica između povijesne točnosti i umjetničke interpretacije u “Urotnicima”?
– Tako je. Spomenuo sam da povijesni princ Hamlet i Shakespeareov Hamlet iz istoimene drame nemaju mnogo zajedničkoga. Mi Shakespearea ne cijenimo po tome koliko se vjerno držao povijesnih izvora i biografskih činjenica, nego po tome koliko je uvjerljivo izgradio junaka koji se zove Hamlet.
Povijest i povijesni junaci samo su nadahnuće autorima za izgradnju autentičnih likova koji dobivaju osjećaje i misli što im ih autor daruje. Naravno, kada je riječ o Petru Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu, budući da oni Hrvatima znače mnogo, bilo bi riskantno zanemariti povijesnu i biografsku faktografiju.
Večernji list: Radnja filma prostire se od bitke kod St. Gotharda, preko Beča i Venecije, pa do dvoraca Zrinskih i Frankopana u Čakovcu i na Primorju. Koliko su prostori i lokacije važni za stvaranje atmosfere filma i koliko mogu pridonijeti autentičnosti priče?
– Kod povijesnih filmova iznimno su važne autentične lokacije, izmjena različitih mjesta događanja… Filmu je nužna dinamika radnje, ali i vizualna dinamika.
Večernji list: Likovi Zrinskog i Frankopana tijekom povijesti su inspirirali brojne hrvatske književnike, slikare i kipare. Je li neobično da do sada još nije snimljen veliki igrani film o njihovoj sudbini?
– Ne samo da je neobično nego je – skandalozno. Da su Englezi imali dvojicu takvih likova u svojoj prošlosti, dvojicu plemića koji su u svoje doba komunicirali s brojnim okrunjenim glavama i pritom bili među najimućnijim velikašima, o njima bi već bilo snimljeno nekoliko filmova i serija.
Večernji list: Film će režirati Bobby B. Grubić, višestruki dobitnik Emmyja i član žirija ovogodišnjeg Mediteran Film Festivala. Kako je došlo do vaše suradnje i što je presudilo da upravo njemu povjerite režiju?
– Prije tri godine pozvala nas je jedna filmska redateljica iz Njemačke, koja je željela snimiti film po jednom mom romanu – tako smo se upoznali.
A kada je Bobby po mojoj priči “U zagrljaju rijeke” snimio predivan dvadesetominutni film kojim smo obojica bili zadovoljni, kao i publika, bilo je više nego logično da nastavimo suradnju na znatno zahtjevnijem projektu.
Večernji list: Dobra glumačka podjela presudna je za uspjeh svakog filma. Možete li nam otkriti kome su povjerene glavne uloge?
– U najavnim scenama, koje su snimljene prošle godine, Zrinskog tumači Goran Grgić, njegovu suprugu Katarinu Bojana Gregurić, Frankopana glumi Jakov Gavran, a njegovu suprugu Juliju Matea Marušić. Tu je još desetak većih i četrdesetak manjih uloga, koje će se naknadno odrediti na audicijama.
Večernji list: Koliko smatrate da hrvatska, ali i međunarodna publika danas može prepoznati univerzalnost priče o Zrinskom i Frankopanu, dvojici ljudi koji su zbog vlastitih uvjerenja izgubili sve?
– S pričom o borbi za slobodu i o čežnji malog naroda da upravlja vlastitom sudbinom lako će se poistovjetiti ljudi diljem svijeta. Osim toga, u filmu će biti i mnogo emotivnih, muško-ženskih i obiteljskih situacija u kojima se svatko može prepoznati.
Večernji list: Može li se filmom poput “Urotnika” ispričati i suvremena priča o otporu, časti i idealima, koja nadilazi nacionalne granice?
– Bobby i ja u to čvrsto vjerujemo – upravo nas to i nosi u ovaj zahtjevni posao.
Večernji list: Ovo je vaše prvo gostovanje na Mediteran Film Festivalu. Koliko vam znači predstaviti ovako važan projekt upravo na festivalu koji spaja film, kulturu i međunarodnu suradnju?
– Mnogo mi znači jer je riječ o respektabilnom festivalu. A znači mi i to što se festival odvija u gradu velikog fra Didaka Buntića, o kojem sam napisao roman “Nekoliko ptica i jedno nebo”. Osim toga, u Širokom Brijegu djeluje jedan od agilnijih ogranaka Matice hrvatske, s kojim sam odlično surađivao proteklih godina. Baš s poštovanjem i velikim zadovoljstvom dolazim u Široki Brijeg.
Powered by WPeMatico
