Studentica Pravnog fakulteta iz Bihaća javila se emisiji Provjereno zato što ju je profesor odvezao u šumu, ljubio i nagovarao na spolni odnos. A ona je već treća studentica koja ga je prijavila.
Međutim, kako su u prva dva slučaja optužbe odbačene, i to jer je profesorov otac, tvrde upućeni, bio bliski suradnik Slobodana Miloševića, Ervina se potrudila i njegovo priznanje – snimila mobitelom!, donosi Dnevnik.hr.
Ervina: Ja vama želim reći da nisam očekivala od vas da me odvedete na onakvo mjesto.
Genc: Ššš..
Ervina: Na onakvo mjesto, da tražite…
Genc: Izvinite
Ervina: Da tražite od mene da ja vas poljubim, da vam..
Genc: Ššš..
Ervina: Da vas zagrlim, meni je to bilo nekako..
Genc: Nikad se to više neće ponoviti. Prvi put, eto okliznuo sam se. Fini ste mnogo.
Otkako ga je prijavila Sveučilištvu i Tužiteljstvu u Bihaću su prošla četiri mjeseca – a još se nije dogodilo ništa. Profesor i dalje drži predavanja i ispite, a ona nosi breme jer je o tome javno progovorila.
“Zar meni u životu treba da ja nekog profesora optužujem za nešto, za seksualno uznemiravanje ako ja to nisam doživjela? Ja jednostavno želim da se izborim za svoja prava i ne želim da se to desi bilo kojoj djevojci na tom fakultetu. Ne samo na fakultetu nego bilo kome”, kaže Ervina Piralić.
Jer, dotični profesor nije prvi put prijavljen za seksualno napastovanje. Prvi je put prijavljen 2005. godine, drugi put 2008. godine. Ervina je treća studentica s istom pričom. A on? Sve negira.
“Ne priznajem ja ništa to nije moj glas”, tvrdi profesor dr.sci. Genc Trnavci. Bio joj je profesor iz izbornog predmeta. Obranila je seminarski rad i otišla na upis ocjene.
“Ja sam na upis ocjene došla u lipnju, međutim profesor Trnavci je meni odbio upisati ocjenu u indeks jer je smatrao da ja zaslužujem višu ocjenu. Smatrao je da trebam dodatno učiti da mi upiše višu ocjenu što sam ja prvo odbila. Međutim, on je inzistirao na tome i ja sam pristala. I onda mi je rekao da mora ozbiljno razgovarati sa mnom o kompliciranoj temi i da ga sačekam dok završi s ispitima”, priča Ervina.
Predložio joj je, kaže, da odu u obližnji restoran u koji idu studenti, profesori i asistenti. Kada je ulazila u automobil, predložio joj je da sjedne iza, jer će s njima ići još jedan profesor. Naivno ga je, kaže, poslušala. Tada nije znala za profesorovu prošlost.
“Zaista nisu postojale nikakve indicije da bi on mogao nešto pokušati s obzirom da je to bilo u 10:30 ujutro. Ja sam u njegov auto sjela ispred fakulteta”.
Tijekom vožnje, profesor se, govori Ervina, predomislio te predložio drugi restoran u prigradskom naselju. Tada je shvatila da su stražnja varata zaključana.
“Tad sam ga počela pitati u čemu je problem, zašto me vodi na mjesto na koje ne želim ići. On je pričao neke druge priče, skretao s teme”.I nastavio voziti. Nije joj bilo jasno što se događa, pogotovo kada je skrenuo na puteljak prema šumi.
“Nisam aposlutno imala mogućnost obraniti se, otvoriti vrata da izađem jer su zaključana. Nisam imala telefon pri ruci jer mi ga je uzeo uz napomenu da ga ne bih snimala. Uzeo mi je i torbu i stavio na prednje sjedalo. Profesor Trnavci mi je rekao da mogu vrištati koliko hoću, ali da me nitko ne može čuti. Zamislite kad vam to osoba kaže u šumi. Kroz moju glavu je prošlo stotinu misli, ja sam mislila da neću izaći živa”.
“S prednjeg sjedala me pitao može li preći na zadnje, što sam ja odbila. Rekla sam mu da nema šanse. Ja sam se njemu izvinjavala za nešto, za ne znam što, zato jer nisam imala pretpostavku zašto me čovjek doveo ovdje, mislila sam da sam nešto skrivila. Zatim mi je rekao “pa opustite se kolegice, ja imam oružje ako bi nas slučajno netko i napao”. Ja sam to shvatila kao indirektnu prijetnju jer zašto bi meni čovjek spominjao oružje”.
“On je sve moje molbe, sve moje vapaje za pomoć ignorirao i rekao je “pogledajte, ušla je pčela u auto i moram prijeći na zadnje sjedalo”. U tom trenutku on i prelazi i tad me hvata još veća panika. Tada počinjem da plačem, da čovjeka molim da me pusti. On me pokušavao smiriti nekim ugodnim tonom, rekao da se opustim, da ćemo mi biti prijatelji, da mu ne trebam persirati”.
“Rekao je da ga poljubim, da ga zagrlim i sve je to bilo nježno. Dok nije počeo “hajde dodirni me u tom dijelu prepona, pa zar ti nisam privlačan da imaš spolni odnos sa mnom”.
“Ja sam ga odbijala. On i njegove su ruke bile grubo na meni, znači stvarno grubo da me boljelo. Ja sam govorila da me boli, a on “ma ajde ono kao opusti se pa nije ti ništa. Ne znaš što propuštaš”. To su bile njegove glavne riječi i onda je rekao “pa znaš ukoliko bi ti stupila sa mnom u seksualni odnos i ukoliko bi sa mnom bila prisna ti bi imala veliku akademsku korist. Ti znaš da sam ja vrlo utjecajan profesor, ugledan profesor. Moraš razmisliti o ovome, ja mislim da si ti jednostavno malo iznenađena mojim postupkom pa ti kao nije jasno”. I onda je krenuo u pravcu grada, zapravo je to sve u blizini, to nije daleko mjesto gdje je on mene odveo i onda me je s prednjeg sjedala dodirivao po koljenima. Ja sam ga odgurivala i tražila sam da prestane što on nije htio. Onda me je počeo ispitivati o privatnom životu, imam li dečka, pa tko mi je dečko, je li on dobar za mene ili nije”.
“Međutim nije me htio ostaviti ispred fakulteta gdje me zapravo i pokupio nego me je ostavio u blizini trgovine s ortopedskim pomagalima i prilikom izlaska iz auta rekao “kolegice, ne bi vam bilo pametno da idete protiv mene, ne bi vam išlo u prilog. Vi i ja ćemo biti odlični prijatelji, opustite se i uživajte”.
Znala je, kaže, kako njezina riječ protiv njegove neće značiti ništa. I zato se ohrabrila na ponovni susret.
Ušetala mu je u učionicu, praveći se da ne umire od straha, i prije nego je započela razgovor s njim stisnula snimanje na mobitelu.