Iako ne spadaju u red gospodarstvenika ili poduzetnika, mladi ljudi okupljeni oko inicijative “Hercegovina-uskoro zemlja prosperiteta”, čine sve što je u njihovoj moći kako bi Hercegovinu svijetu predstavili kao mikroregiju koja može i zna. Njihov alat su riječi, a platforma facebook. Sudeći po broju “prijatelja” i “pratitelja”, ovi zaljubljenici u svoj kraj, lagano postaju relevantan društveni faktor u Hercegovini, iako rijetki znaju tko se iza “Hercegovine-zemlje svjetlosti” zaista skriva.
Njihova angažiranost ali i lagana misterioznost koja neodoljivo podsjeća na neku blažu verziju popularnih Anonymusa, bili su dovoljan razlog za jedan konstruktivan razgovor.
Kako je nastala stranica HERCEGOVINA – USKORO ZEMLJA PROSPERITETA?
Stranica je, kao i većina stvari u životu, nastala spontano i iz ničega, a u njezin razvoj, širenje i popularizaciju uložili smo puno rada, truda i tipkanja. Prije nešto više od godinu i pol dana osjetili smo kako nešto nedostaje u medijskom prostoru Hercegovine. Jednostavno je bilo previše crnih vijesti i loše atmosfere koji su bacali sjenu na ono pozitivno. I tako smo krenuli s ciljem da skrenemo pažnju na bolje stvari. Komentirali smo, pronalazili i prenosili vijesti koje dokazuju kako Hercegovina može i hoće bolje nego li se to prikazuje, a pratitelji su nam uzvratili podrškom i lajkovima. Na tome im, po tko zna koji put, još jednom zahvaljujemo.
Tko stoji iza inicijative za pokretanje stranice?
O imenima nikad nismo voljeli puno govoriti. Smatramo kako ideja i djela govore više nego li imena onih koji ih nose. Dovoljno bi bilo reći da se radi o grupi studenata koji žele vidjeti bolju Hercegovinu.
Koji su ciljevi Vaše stranice?
Naš ultimativni cilj bio bi doprinos promijeni svijesti ljudi u Hercegovini, i to našim pozitivnim pričama o ljudima, tvrtkama i mogućnostima. Naravno, svjesni smo i svih loših stvari u našemu društvu. Dapače, i o njima pišemo kako bi ih bolje analizirali i prikazali. Ali sam pristup problemu, ukoliko je pozitivan, može puno više učiniti od žalopojke koja se uglavnom susreće u razgovorima ljudi kod nas.
Na Facebooku imate priličan broj „pratitelja“, oglašavate li se igdje drugdje?
Ne, za sada nismo, barem ne ciljano; osim na nekoliko portala, koji pokažu zanimanje za prenošenjem neke naše priče, te pokojeg časopisa čije nas uredništvo zamoli da napišemo tekst na određenu temu što uvijek rado prihvaćamo.
Koristite INTERNET kao platformu za svoj aktivizam, koliko društveni mediji utječu, odnosno mogu utjecati na promjene u društvu?
Internet i društvene mreže su dvosjekli mač, što se tiče promjena u društvu. Imate golemu masu povezanih ljudi koju je teško galvanizirati baš zbog te masovnosti. Stječemo dojam kako su se ljudi prije lakše odlučivali na pokrete i promjene. No, utjecaj je ipak moguć. Primjer za to smo mi, ali i ostale, kako stranice, tako i udruge i pokreti koji se bave društvenim aktivizmom, a služe se Internetom. Internet je doveo do inflacije informacija, a poanta je te informacije pravilno filtrirati.
Vidite li u tom smislu i plodove svog djelovanja, ako ništa pozitivne povratne informacija, tzv, „feedback“ od pratitelja stranice?
Nravano… Bez toga „feedbacka“ bi vjerojatno davno odustali. Puno ljudi nam šalje poruke potpore i zahvale ali i kritike. Kritika je u jednu ruku i plodonosnija, ukoliko je konstruktivna, jer pruža priliku za promjenom na bolje. Divno je čuti kad ti netko kaže da mu je prva stvar ujutro pročitati naš post, pa nastaviti s ostatkom dana. To puno znači i gura nas dalje.
„Ambiciozni Hercegovci su naša snaga“ stoji na fotografiji Vašeg FB profila, kako otkrivate takve pojedince, prateći Vaš rad, primjećujemo kako neke ambiciozne Hercegovce otkrivate i prije medija?
Izvor informacija u tom pogledu je šarolik. Nekada ih pronalazimo u medijima, nekada iz vlastitog poznanstva ili poznanstva naših prijatelja ali naravno i preko društvenih mreža.
Pokušavate se držati pozitivnih vijesti, no ne možemo zanemariti tešku političko-gospodarsku situaciju iz koje se BiH nikako ne može “iščupati”, što je po Vama uzrok takve situacije?
Političko-gospodarska situacija u BiH je kompleksna i teško bi se mogla pojasniti u nekoj podebljoj knjizi, a ne kamoli u jednom pitanju. No, možemo izdvojit par najbitnijih čimbenika koje mi držimo uzrocima ovakvog stanja u državi. Prije svega BiH, kao i ostale postkomunističke zemlje, ima problem tranzicije s društvenog na privatno vlasništvo. Neke zemlje su to bolje prebrodile, neke lošije. U BiH ljudi dosta očekuju od države da im riješava probleme. Država bi trebala samo omogućavati zakonski okvir u kojem će se gospodarstvo odvijati. Kod nas imamo situaciju da je glavni poslodavac upravo država, što je samo po sebi nelogično ako govorimo o kapitalizmu. Tim više, iako imamo najveću administraciju po glavi stanovnika ona je ujedno najlošija u Europi. Ukratko, u tom grmu leži zec.
Političarima ne trebaju reforme, njima je dobro. Malo se porječkaju oko kojeg nacionalnog pitanja i idu dalje. S obzirom koliko efektivnog rada daju i više su nego pretplaćeni. Promjene trebaju biznismenima, poljoprivrednicima i običnim radnicima. Njima će uskoro kap preliti čašu.
Dosta se osvrćete na poljoprivredu, pa i na popularno zvanu „smiljomaniju“ u Hercegovini, kakav je Vaš stav o tome, može li Hercegovina živjeti od smilja?
Razlog čestog osvrtanja na poljoprivredu nastao je kao proizvod spoznaje da najveću ”opipljivu” korist našim Hercegovcima možemo ostvariti preko pravovremenog informiranja o onome što znamo i možemo saznati. Među našim objavama se može pronaći dosta članaka o industriji, IT sektoru pa i poruka političarima, poziva na promjene… no od toga uglavnom trenutno nitko nema koristi osim osjećaja radosti kada objavljujemo određene vijesti.
Objave o poljoprivredi imaju drugačiju svrhu, tu nam je glavni cilj edukacija i poticanje ljudi na bavljenje onim što ne iziskuje velika ulaganja. Tako je bilo i sa smiljem; među prvima smo uvidjeli blagodati koje sadnja smilja može donijeti Hercegovini i poticali smo uzgoj smilja, konstantno davali savjete te individualno educirali desetke pratitelja preko inboxa i maila. Naši poznanici i pratitelji koji su ušli u posao sa smiljem nisu razočarani, novac su vratili i ostvarili zaradu a tek je prošla godina ili dvije od sadnje dok je vijek smilja dosta duži. Smatramo kako je smilje pozitivna stvar za Hercegovinu, a posebno onima koji su na vrijeme krenuli u sadnju. Najvažnijim iz ove priče sa smiljem smatramo to što se mnogo mladih Hercegovaca kroz praksu sa smiljem upoznalo sa poduzetništvom i dobilo neke početne predodžbe o ulaganju, rizicima, funkcioniranju ponude i potražnje te realnim očekivanjima.
No što se tiče života od smilja, smatramo kako tržište ne potražuje tolike količine ulja od smilja da bi cijela Hercegovina mogla od smilja živjeti, no sigurno je da će tisuće ljudi dobiti tu priliku ukoliko uvjeti i potražnja ostanu kakvi sada jesu.
Ljudi se u posljednje vrijeme općenito sve više vraćaju poljoprivredi, smatrate li da sustav u kojemu živimo toj grani djelatnosti posvećuje dovoljno pažnje i bi li se tu po Vama nešto moralo mijenjati?
Zasigurno ne, tu bi se mnogo toga trebalo učiniti i promijeniti radi dobrobiti cijele države odnosno svih nas. Ulaganja u razvoj poljoprivrede moraju biti veća, ali naglasak nužno mora biti na efikasnosti tih ulaganja, a ne u samom iznosu. Naime, kada bi se postojeći iznos predviđen za poticanje poljoprivrede bolje raspodijelio, kada bi se kvalitetnije vršile kontrole korištenja tih sredstava te se oformila obrazovana stručna pomoć za poljoprivrednike početnike – vjerujemo da bi rezultati bili puno bolji.
Mladi ljudi masovno odlaze iz Hercegovine, kako ih u situaciji masovne nezaposlenosti i nepotizma, uvjeriti da ima nade za prosperitet ukoliko ostanu? Ne mogu se svi baviti poljoprivredom…
Činjenica je da situacija u Hercegovini nije najbolja, zbog čega mladi prosperitet traže drugdje. Nade za bolju budućnost ipak ima, no potrebno je stvoriti svijest o tome da prosperitet ne može doći preko noći, te da je za to potrebno dosta truda i godine strpljivog čekanja. Kao što smo već naveli, od države se očekuje riješavanje problema umjesto da odgovorimo obrambenom taktikom i uzmemo sudbinu u svoje ruke. Kako? Početak je jednostavan – ulaganjem u sebe.
Držimo kako je obrazovanje ključno, no ono se ne stječe isključivo studiranjem. Nije naglasak na fakultetskoj diplomi, treba raditi na izgrađivanju pojedinca kroz različite vrste usavršavanja, od edukativnih radionica, preko različitih tečajeva stranih jezika (u Hercegovini se dosta njih nudi besplatno), ali i iskorištavanju studentskih razmjena u stranim zemljama uz stipendije (od kojih nažalost mnoge propadaju), te naravno traženjem prakse po kvalitetnim hercegovačkim tvrtkama.
Mladi će se time izgraditi i osnažiti, lakše pronaći posao, prepoznavati prilike na domaćem tržištu te će znati namirisati potražnju stranih tržišta i pravovremeno odgovoriti na njih čime će stvoriti dobru poslovnu klimu i nova radna mjesta u državi te samim time i zaustaviti odlaske iz zemlje.
Kada biste imali moć utjecaja, koje biste gospodarske promjene uveli u BiH za koje vjerujete kako bi mogle pokrenuti tržište ove države?
Ne vjerujemo da itko od vladajućih može uvesti gospodarske promjene, one se jednostavno dogode kao odgovor na dobro postavljene uvjete. Naša potencijalna moć utjecaja bi se temeljila na restruktuiranju javne uprave i pametnijim upravljanjem državnim financijama, boljom kontrolom raspodjele novca i uvođenjem olakšica odnosno poticanjem zdravog poduzetništva. Svakako bi uveli uredbe kojima bi snizili visoke plaće vladajućih na iznos jedne i pol’ prosječne plaće uz izdašne bonuse temeljene na ostvarenim ciljevima i zaslugama. Kako većina ljudi koji, kada dobiju političku moć istovremeno postanu i željni novca, držimo kako bi na ovaj način pomirili te dvije krajnosti, ljudsku pohlepu za novcem sa dobrobiti svih državljana BiH.
Na što se po Vama, Hercegovina kao regija treba usmjeriti, kada je riječ o gospodarskom razvoju i kako u Vašim vizijama izgleda njena budućnost ?
Hercegovina je zemlja velikih i raznolikih mogućnosti, ne možemo izdvojiti jednu granu kao okosnicu, no smatramo kako bi najpametnije bilo usmjeriti se na IT sektor, turizam i poljoprivredu. Željeli bi da Hercegovina ostane prirodni biser u kojemu će se primjenjivati moderni načini eko proizvodnje i uzgoja voćnih i povrtnih sorti koje će do izražaja dolaziti preko vezanja sa turističkom ponudom. Turizam ne vidimo samo kao vjerski, u Međugorju i onaj u Mostaru.
Hercegovina može i mora mnogo više ponuditi, ona bi trebala biti mirna oaza za bogatu klijentelu koja traži mir i relaksaciju daleko od ubrzanog zapadnjačkog načina života. Omeđena divnim planinama te plažama pored kristalno čistog mora, uz bogatu povijesnu baštinu i blagodati očuvane prirode – Hercegovina je regija u kojoj turizam umire od dosade čekajući da se njegovi potencijali barem djelomično otkriju.
Što se tiče IT sektora, Hercegovci već aktivno djeluju na tome polju i ne možete ni zamisliti kojom brzinom raste broj zaposlenih i vrijednost izvezenih tehnologija. Nije li divna budućnost Hercegovaca, opuštenog stanovništva, koji bi uživali u blagodatima fleksibilnog radnog vremena, programirali u uredu ili u svom domu a bili okruženi njegovanim nasadima zdrave hrane te oku ugodne i osvježavajuće očuvane prirode uz zavist cijelog užurbanog svijeta koji bi jedva čekali godišnji odmor da mogu otići u Hercegovinu?
Kakvi su Vaši planovi za budućnost, imate li možda namjeru izaći sa nekim konkretnim prijedlozima, koracima..?
Imamo određeni broj nacrta koje konstantno mijenjamo i nadopunjujemo iz dana u dan. Prva i osnovna stvar nam je okupiti mlade i ambiciozne pojedince, kao kritičnu masu, te umrežiti njihova znanja i volju kao glavni pokretač pozitivnih promjena. U postupku smo izrade konkretnih projekata koje smo u planu plasirati već tijekom iduće, 2018. godine. To su projekti koji će biti od koristi nezaposlenima u Hercegovini, postojećim i potencijalnim poduzetnicima sa naglaskom na poljoprivrednu granu uz cilj dodavanja naše ”kante” vode u budući puni zdenac prosperiteta.
poslovator.ba
