Hotelu "Stanica" iz Ravnog prestižno priznanje u Hrvatskoj za ruralno-turistički projekt
Iako na nasiliništvo među učenicima u školi i izvan nje mnogi gledaju prilično ravnodušno, to je sve češća pojava današnjice. Nakon incidenta s tri srednjoškolke, koje su se sinić oko 18 sati u blizini Srednje škole Ruđer Bošković žestoko posvađale i potukle pa je čitav slučaj prijavljen policiji, a o čemu je već pisao Pogled.ba, još jednom vrijedi podsjetiti na lanjski novinski razgovor sa Zdravkom Rupčić, pedagogicom u Gimnaziji Ljubuški, koja je, između ostalog, otkrila kako se nositi s nasilništvom u školi, koji su upozoravajući znakovi nasilničkog ponašanja…
Politika nulte tolerancije
“U 13 godina koliko radim u Gimnaziji prijavljena su dva slučaja verbalnog nasilja na koja smo odmah reagirali i to zaustavili. Istraživanje o pojavnosti nasilja u našoj školi provedeno u ožujku 2015. na uzorku od 225 učenika, pokazuje da nemamo toliku zastupljenost nasilja koja bi trebala biti alarmantna, što ne znači da one male postotke trebamo zanemariti. Sudeći prema odgovorima ispitanika, nasilje je realnost. Veliki broj ispitanika (74%) navodi da je najčešći oblik verbalno nasilje (tračevi, zadirkivanja i vrijeđanje pogrdnim imenima) koje je teže uočljivo i može se dogoditi među učenicima bez znanja profesora, osim u slučajevima da je prijavljeno. Neke vrste nasilja mogu biti toliko suptilne, da žrtva nije sigurna radi li se o maltretiranju ili je možda preosjetljiva, ne prihvaća šalu i slično, pa se takvi slučajevi i ne prijavljuju. Budući da je najčešći oblik verbalno nasilje provodimo politiku nulte tolerancije na vrijeđanje, omalovažavanje i ostale oblike verbalnog, kao i drugog nasilja. Izradili smo i Program prevencije nasilja s ciljem da osvijestimo sve aktere odgojno – obrazovnog procesa s kakvim se sve oblicima nasilja mogu susresti i što u takvoj situaciji napraviti”, isticala je pedagoginja Rupčić upozoravajući kako djeca sklona nasilju postižu lošiji školski uspjeh, prkosni su, sukobljavaju se sa odraslima, sudjeluju u tučnjavama, probleme rješavaju nasilnim putem, skloni su ljutnji i lako eksplodiraju, potiču druge na agresiju…
Imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima. Uvijek uspiju pronaći način zastrašivanja i zadirkivanja koji će najviše uznemiriti žrtvu. Rupčić je savjetovala kako je, u slučaju da roditelj posumnja mu je dijete nasilnik u školi, važno odmah potražiti pomoć, prije nego što dođe do većih poteškoća, kao i saznati što izaziva takvo ponašanje te raditi na mijenjanju nasilnog ponašanja.
Potražite pomoć
Rupčić nadalje smatra kako je velika odgovornost na odraslima koji trebaju podržati mlade da se odupru nasilju i naučiti ih da reagiraju kad imaju problem, kad ih netko vrijeđa, prijeti, ogovara, ismijava itd., a ne da prihvate nasilje.
“Važno je ne sramiti se i potražiti pomoć, jer nasilnici su ti koji imaju problem i koji se trebaju sramiti. Progovorite, jer će se jedino tako nasilničko ponašanje zaustaviti”, poručivala je pedagogica Rupčić.
