U deset godina svećeništva, nikad se nisam usudio ustvrditi da se Gospa u Međugorju ukazuje. Imam premalo informacija i previše pitanja da bi nešto mogao jednoznačno tvrditi. Ali znam da sam u Međugorju imao sigurno 8 od 10 najljepših ispovijedi koje sam čuo.
Znam da sam svojim očima vidio bezbrojne suze zbog učinjenih grijeha i vidio sam iskrenu želju za obraćenjem. Nikad nije prošlo sat vremena da sam ispovijedao a da nisam vidio takav prizor. Nadam se da jednako mogu reći i ispovjednici u mostarskoj katedrali i u rimskim papinskim bazilikama.
Također, znam da mi međugorski župnik ili onaj tko je u njegovo ime zvao za predvoditi večernju misu nikad nije rekao: “Propovijedaj o Međugorju”. Nikad mi nisu rekli niti: “Propovijedaj o Gospi”. Uvijek sam govorio onako kako govorim u svojoj župi, na misi u vojarni ili gdje već imam prigodu. Znam da se slavi misa po rimskom obredu, da se moli po katoličkom molitveniku. Sve to nije nikakav jamac ukazanja. Ali možda ipak plodovi ponešto govore i o stablu?
Dakako da u Međugorju, pa i oko crkve, ima mnogo onoga što se protivi duhu molitve i pobožnosti. Ima i mnogo toga što se protivi osnovnom kršćanskom pogledu na život. Ipak, nisam toga vidio ništa više nego u Rimu ili Jeruzalemu. Stoga me baš začudilo kad sam jučer pročitao da moj biskup može “mirno ustvrditi” da se Gospa ne ukazuje i da se nikada nije ukazala. I u vrlo očiglednim stvarima “djelomično je naše spoznanje”, kamoli u tako složenom fenomenu.
Zato se nadam da je takva tvrdnja, kako i priliči učitelju u vjeri, rezultat temeljitog promišljanja, iskrene molitve i moralne sigurnosti, a ne unaprijed stvoreni stav kojega nikakva stvarnost neće promijeniti. Nadam se da će i rimski prvosvećenik (ne samo u ovoj stvari) jasnije govoriti ono što ima reći, umjesto da po novinama odgonetavamo citate koji izgledaju dvosmisleniji od pitijskih proroštava.
Izvor: Facebook