Ovo je sumrak kulture našega grada. Kapelica Mater Dolorosa (Majka žalosna), smještena uz put koji vodi prema Gimanu i Osnovnoj školi Lapad započela se afitavat strancima. Strašno!! Na samom putu se suše kupaće, šugamani… – napisano je u Facebook grupi Dubrovnik nekad.
Inače, riječ je o kapelici u privatnom vlasništvu, kulturnom dobru, koja je u posljednje tri godine, kada su je prethodni vlasnici prodali jer nisu imali sredstva za njeno uređenje, obnovljena i očito stavljena u funkciju, ali za stanovanje, odnosno kako tvrde u grupi ‘Dubrovnik nekad’ za afitavanje.
Prije tri godine, na stranici Geni.com, pronašli smo podatak kako se u spisima starog župnog arhiva na Mihajlu, u parokijalnim uputama iz 1882. godine „Istruzioni pel parrocco di Gravosa“ Sv.Fa-64 navodi kao otvorena (aperta) “Capela Mater Dolorosa di propriete Amerling a Lapad. Dalje se sitiče kako se crkvica spominje i u zapisima iz lapadske prošlosti Luka Bradarića: ‘U 19. stoljeću, na posjedu Amerling, prije Pitarević spominje se crkvica ‘aperta Capella Mater Dolorosa di proprieta Amerling a Lapad 1880.’.
U prošlom stoljeću istu crkvicu spominju na zemljištu obitelji Rašica kao crkvicu sv. Marko. Crkvica je jednostavno građena od nepravilnog kamena. Okrenuta je jugu, ima dvoja ulazna vrata, a iznad vrata je Kristov monogram i jednolični zvonik na oširokom kamenom postamentu.
Apeli obitelji kojoj je pripadala ostali su neuslišani od različitih svjetovno crkvenih institucija od koji su tražili pomoć da je obnove i zaštite. Prodali su je. Navodno, za 20-tak tisuća eura. Novi vlasnik ju je uredio. A, čemu ju je namjenio? Ostaje tek pomisliti, u turističke svrhe, kad se vidi sadržaj na sušilu ispred nje. Iako to pomalo graniči s vjerojatnim….ili, ne graniči. Možda već u samom nazivu kapelice, majke žalosne, bio je zametak ovoga što se živi danas….
Fotografiju je u grupu “Dubrovnik nekad” postavila Orlanda Prkačin Vlahušić, a onda su uslijedili komentari zgroženih građana koji se pitaju – je li moguće da su se i kapelice počele pretvarati u apartmane.
I, opet valja ponoviti, uvijek i uvijek….
Kapelica je privatno vlasništvo. Ono je svugdje “svetinja”, bez obzira kako se do njega došlo. Nije problem u vlasniku koji može željeti što god hoće. Problem je u onima ili u sustavu koji nemaju mehanizme za spriječiti to. Ili nemaju interesa ni volje. Ili svih tihelemenata skupa….