Ivanus, Chroatorum ducis filius, eremeticam vitam in Bohemiae montibus ducens a duces Borivojo detegitur – RAČKI: Documenta
Pustinjak Ivan, kraljević hrvatski, živio je, svršetkom 9. stoljeća, u špilji pokraj rijeke Lodenjice, posve sam u gustim i divljim šumama. Knez moravski Borivoj, kršćanin grčkog zakona, oženjen lijepom Ljudmilom, odjahao je jednog dana u lov i ugledao košutu, te ju je ustrijelio strijelom iz luka. Nastrijeljena životinja bježala je pred lovcima i pobjegla je pod goru, i kamenu hrid, do velike guste šume. Iz stijene brizgala je voda čista i košuta je tu ranjena legla. Iz njezinog vimena isteklo je obilje mlijeka, da su se Borivojevi ljudi napili do mile volje.
Nakon kratkog vremena iz gore izašao je čovjek strašan, sav obrastao. I nagovori on kneza, nazivajući ga imenom, iako ga nikada nije vidio: “Zašto si ubio moju košutu ?” Knez i svi njegovi ljudi ustrašiše se od njega veoma. Pita njega knez: “Tko si ti?” A on reče: “Ja sam Ivan Hrvatski, živim u toj pustoši po milosti Božjoj 42 ljeta; nitko mene nije nikada vidio do ovoga dana, nego ti; a jesi mi dobru životinju moju, koja me hranila cijeli moj vijek, pred očima božjim ubio, na nesreću tvoju i moju!” Knez Borivoj pozvao je njega k sebi, u nedaleki dvor njegov u Tetinu, da ga najede i napije. A Ivan Hrvatski mu odgovori: “Neću ići s tobom, nego mi pošalji svećenika!” Knez Borivoj posla k njemu konja i svećenika. Ali kraljević Ivan nije sjeo na poslanog konja, nego je išao pokraj konja pješice, sve do crkve. I pričestio se u Svetom Otajstvu Božjem i ništa nije htio jesti ni piti. I na to se vratio u svoju pustinju, u šumu Hodynie, i dalje tu sam življaše. I uzeo je pergamenu i crnilo u ruke i ispovijedio je sve o sebi, sinu kralja hrvatskoga Gostumila i kraljice Elizabete, koji su vladali u Ninu i bili pripadnici prvotne ranokršćanske Hrvatske crkve I umrije dne 24. lipnja Ljeta Gospodnjega 904. po Kristu Gospodinu. I bi pogreben časno od kneza Borivoja i dobre njegove žene Ljudmile. Nakon pogreba Ivanovog Bog je darovao iscjeljenje mnogim ljudima u Kneževini Moravskoj.
Nad grobom mu podignuta je crkva u čast Ivana Krstitelja, a u 11. stoljeću benediktinska Prepozitura Svaty Jan nad Skalou. Na grob njegov već deset stoljeća hodočasti puk sa svih strana svijeta; dolazili su mu se pokloniti i silni austrijski carevi. Tu stari natpis stoji: SANCTUS IVANUS CROATUS HIC JACET. On je jedan od zaštitnika crkve Svetog Vida u Pragu. Lik mu se nalazi na koricama starog zagrebačkog rukopisnog Misala s ostalim domaćim svecima, gdje piše: IVANUS GOSTUMILI, CROATA EREMITA. U kapelici Svetog Ivana Krstitelja od Gorice, kraj mjesta Lepoglave, naslikan je po Ivanu Rangeru, pavlinu, na freski povrh oltara: čovjek u šumi koji kleči pred raspelom, a za njim na tlu: žezlo i kruna. Ispod njegovog lika piše: SVETI IVAN , SIN KRALJA HRVATSKE I DALMACIJE, PUSTINJAK.
