Diana Basile rođena je u Platizzi (Cosenza, Italija) 25. listopada 1940. godine. Na temelju podataka o bolesti može se zaključiti da je Diana imala multiplu sklerozu od 1968. odnosno od 27. godine života.
Riječ je o kroničnoj upalnoj bolesti središnjeg živčanog sustava, upalna oštećenja mogu se proširiti i može se javiti u svakoj životnoj dobi.
Diana je imala neurološku simptomatologiju obilježenu djelomičnim urinarnim smetnjama i problemima ravnoteže, poluuzetost u donjim udovima i amaurozu (potpuno sljepilo) desnog oka. Dijagnoza je bilo sve više, a liječnici joj nisu mogli pomoći.
Kada se činilo da nema pomoći, Dianu je bolničar Borghi, s kojim je radila, pozvao na hodočašće u Međugorje. Diana se odazvala pozivu, ne znajući što će se dalje događati, prepričava Laudato.
Čudo u Međugorju
U Crkvi u Međugorju, 23. svibnja 1984., dogodilo se čudesno ozdravljenje! Diana je opisala nevjerojatnu promjenu svoga zdravstvenog stanja koju su vidjeli i prihvatili njezini liječnici:
„Nalazila sam se u podnožju stepenica pred oltarom u Crkvi u Međugorju 23. lipnja 1984. godine. Jedna gospođa iz Bologne pomogla mi je popeti se. Kad sam se tu našla, nisam više željela ući u sakristiju (soba desno od oltara gdje su se nalazili vidioci za vrijeme ukazanja), ali nakon kratkog oklijevanja, uz pomoć jednog Francuza koji se tu našao, ušla sam i kleknula iza vrata.
Zatim su ušli vidioci. Kad su istodobno kleknuli, osjetila sam jaku buku. Zatim se ne sjećam više ničega. Sjećam se samo neopisive sreće i da sam ponovno vidjela, kao na filmu, neke događaje iz svog života koje sam potpuno zaboravila. Nakon ukazanja slijedila sam vidioce koji su se uputili prema oltaru u Crkvi.
Hodala sam uspravno kao i svi ostali te sam normalno kleknula, ali to nisam zamijetila. Fumagalli, savjetnik u Milanskom sudu, koji je bio u mom autobusu, prišao mi je govoreći: ‚Ja sam tražio znak, a sad Vi izlazite tako promijenjeni!’ Gospođa iz Bologne koja mi je pomogla popeti se uz stepenice, krenula mi je u susret plačući.“ (Antonacci, Antonio i suradnici, Izvanredna ozdravljenja u Međugorju, Kršni Zavičaj, Humac 1990.)
Zahvala Gospi
Na povratku u hotel u Ljubuškom Diana je navečer primijetila da sama sobom potpuno vlada i da je perinealna dermatoza iščeznula. Sljedećeg dana, 24. lipnja, Diana je s Borghijem iz zahvalnosti pješice išla od Ljubuškog do Međugorja kojih 10 km, a istog je dana otišla i na Brdo ukazanja (Podbrdo).
Nakon povratka u Milano otišla je na liječničke preglede. Potpuno je ozdravila! Vid joj se također vratio i nestali su svi tragovi bolesti!
Liječnička komisija detaljno je ispitala Dianu i promjenu koja se dogodila. Zabilježeno je da su skupili 143 dokumenta i da je 25 profesora, primarijusa i drugih liječnika napisalo knjigu o Dianinu ozdravljenju. Izjavili su da je Diana bolovala od multiple skleroze, da je dugo godina bezuspješno liječena, no da je potpuno ozdravila, što se nije dogodilo terapijom niti lijekovima. Dogodilo se čudo!