Home Društvo Dekan Šumarskog fakulteta: Požari se gase zimi, a ne ljeti, a vatrogastvo...

Dekan Šumarskog fakulteta: Požari se gase zimi, a ne ljeti, a vatrogastvo u BiH na nivou iz 70-ih godina

SHARE

Zbog velikih klimatskih promjena koje su zahvatile i mediteranski dio Europe moramo se naučiti živjeti s požarima i stoga u ljetnom periodu ne bi trebali biti iznenađeni požarima, nego treba da aktivnosti i način života prilagodimo novonastaloj situaciji, kaže u razgovoru za FENA-u dekan Šumarskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Mirza Dautbašić, uz opasku da kao što snijeg ne treba tokom zime biti iznenađenje, tako ljeti ne smije biti iznenađenja s požarima.
Naglašava da se vatra gasi sa zemlje, kad vatrogasac dođe na mjesto požara, i stoga su priče o nabavci kanadera, airtractora i gašenju vatre iz zraka pogrešne.

 

“Godinama sa Šumarskog fakulteta govorimo da se požari ne gase ljeti, nego zimi, kada se rade pripreme, vrši obuka, nabavlja oprema, čiste kulture i tako bivamo spremni da nas požar u ovo doba godine ne može iznenaditi”, kaže Dautbašić i dodaje da je veliko pitanje koliko smo u BiH uopće spremni za borbu s vatrom.

 

Organizacija vatrogastva, zaštita šuma od požara, koliko zajednica ulaže u šume, daje pomoći sektoru šumarstva za zaštitu od požara… jesu pitanja bez pozitivnih odgovora.

 

Prvi čovjek Šumarskog fakulteta dodaje da nemamo ni zakon o šumama na državnom nivou, a govorimo o zaštiti od požara.

 

“Stoga nas stručnjake koji se bavimo šumarstvom, aktualna situacija s požarima u BiH ne iznenađuje. Jer susjedna Hrvatska je daleko ispred nas u pogledu zaštite od požara, pa usprkos tom se dogodi da Split, drugi po veličini grad u Hrvatskoj, bude ugrožen vatrenom stihijom. Na temperaturi od 40 stupnjeva i kad puše jak vjetar, bura, nikakvi avioni ne pomažu. Samo čizma vatrogasca, njegova naprtnjača, voda ili drugi retardant pomaže u gašenju vatre”, precizira.

 

Upozorava da BiH nema čak ni meteoalarm za opasanost od požara.

 

S obzirom na lokaciju, temperaturu zraka i tip šume, aktivira se meteoalarm kao upozorenje na potencijalnu opasnost od požara. U takvim situacijama se poduzimaju preventivne mjere, na teren izlaze redari.

 

“Ne možemo požare u potpunosti eliminirati i spriječiti, ali kad je uspostavljen sistem i dobra organizacija, štete su mnogo manje. Kada izgore šumske površine posljedice su ogromne, a one će biti vidljive u godinama koje dolaze. Nakon požara ne može se vršiti nikakva biološka zaštita ni obnova. Najprije se mora sanirati zemljište i potrebna je najmanje godina da se izvrši sanacija požarišta. Tek nakon toga se može pokušati rekultivacija. Ako na opožarenim površinama, posebno na šumskim, krenu pionirske vrste i cijelo područje zakorovi, to znači da trajno gubimo šume”, kaže dekan Šumarskog fakulteta.

 

U razgovoru za Fenu svoju zabrinutost zbog stanja u vatrogastvu i protupožarnoj zaštiti u BiH izražava i viši vatrogasni oficir I klase, dipl. ing. zaštite od požara Namik Klino, koji je profesionalno zaposlen u EUFOR-u u Sarajevu, a kao dobrovoljni vatrogasac ima više od četiri decenije staža.

 

“Svakog ljeta se ponavljaju isti problemi kad su u pitanju požari. Stanje je iz godine u godinu i gore, jer BiH nema na državnom nivou strategiju, onda ni taktiku niti operativnih planova zaštite od požara, ni zakona o protupožarnoj zaštiti i vatrogastvu”, kaže Klino.

 

“U Jablanici je osam vatrogasaca, dakle po dva kad se rasporede u četiri smjene, a treba gasiti Čvrsnicu. I kako da Konjic, koji je općina s najvećim šumskim kompleksom djeluje s 13 profesionalnih vatrogasca”, kroz pitanje Klino ilustrira stanje vatrogastva u BiH.

 

Naglašava da je uništeno dobrovoljno vatrogastvo koje je u BiH do rata imalo 130 godina dugu tradiciju. I dok Slovenija ima 200.000 dobrovoljnih vatrogasaca, što je model nastao u austrougarsko doba, BiH je svoju vatrogasnu tradiciju ukinula.

 

Sugovornik Fene, stručnjak za zaštitu od požara, podsjeća da je današnje vatrogastvo u BiH na nivou iz 70-ih godina prošlog stoljeća, koncipirano na Titovom modelu civilne zaštite i dobrovoljnog stavljanja u pripravnost građana. U aktualnoj uredbi za obuku i opremanje vatrogasaca preporučuje se literatura iz 1974. godine, jer kažu nije napisana nova, pojašnjava s puno rezignacije Klino, uz opasku da “nove udžbenike treba netko da napiše, a treba za njih novac izdvojiti”.

 

Smatra da je povratak na model dobrovoljnog vatrogastva koji je zadržan u Sloveniji, Austriji i Hrvatskoj pravo rješenje i za BiH. To je znatno jeftiniji model, rad vatrogasaca je volonterski i omogućava mobilizaciju mnogostruko brojnijeg ljudstva.

 

I on je kategoričan u stavu da se požar ne gasi iz zraka.

 

“Sve dok ‘pješadija’ ne dođe na požarište, dok vatrogasac s ‘brentačom’ na leđima ne počne špricati teren, s krampom ne razvali korijen ili panj, dakle ne zagasi na zemlji vatru, nema govora o ugašenom požaru – pojašnjava Klino i dodaje da “BiH nema vatrogasnu pješadiju, a hoćemo avione”.

 

Helikopteri su, kaže, praktičniji i učinkovitiji jer do požarišta dovoze istovremeno i opremu, ljude i vodu. Za punjenje kanadera potrebna je veća vodena površina, koje nema u BiH, a za airtrator treba pista dužine dva kilometra, hidrant na pisti, servisiranje i najmanje dvije posade, dakle treba veliki budžet. Stoga su, za djelovanje iz zraka, vojni helikopteri jeftinija opcija, jer ih imaju Oružane snage BiH, postoji infrastruktura i ljudstvo.

 

Za Čvrsnicu, Mosor i druge planine koje bivaju tokom ljeta zahvaćene požarima, posebno su vezani ljubitelji prirode. Brojnim planinarima su to omiljene destinacije za uživanje u prirodi.

 

“Nije to samo uzeti ranac i idemo na Mosor. Dio priče je i putovanje, druženje, uz planinarske ispovijedi o osvojenim vrhovima. Jedna od tih priča je i Mosor, Čvrsnica … a nedaća u životu dođe nenajavljena! Žao mi je svakog bora…s ovim je izgorio i planinarski hod. Neću da kažem uništen, jer i ovo je jedna priča za narednu generaciju. Iskrene čestitke hrabrim ljudima i vatrogascima”, kaže u razgovoru za Fenu sarajevska planinarka, akademska slikarica Amra Kozić, koja je više puta pohodila splitski Mosor i Čvrsnicu.

 

Visokogorac, vodič PSD “Prijatelj prirode” i član Stanice planinarskih vodiča Sarajevo, ing. Nedim Nalo kaže u razgovoru za Fenu da je prošlog vikenda bio na Čvrsnici na memorijalnom pohodu koji je okupio oko 150 planinara iz BiH, Hrvatske i drugih zemalja.

 

“Posebne su emocije, tuga i sjeta, kod nas planinara koji smo bezbrižno spavali u planinarskom domu “Vilinac” na Čvrsnici ili “Umberto Girometa“ na Mosoru. Mnogi se pitaju da li su država i njene institucije spremni za ekstremne situacije kao što su požari, poplave, zagađen zrak. No dobar dio stanovništva nije svjestan kolike probleme može izazvati npr. bacanjem opuška, bacanjem otpadaka u rijeku, loženjem plastike. Stoga je odgoj budućih generacija o očuvanju prirode, prevenciji i ekološkoj svijesti posebno značajan”, ističe Nalo.

 

U kontekstu šumskih požara i šteta koje nastaju, stručnjaci kažu da šuma na jednom hektaru proizvede oko 800 kg kisika godišnje. Jedan hektar četinara filtrira godišnje 30 do 35 tona prašine, a na jednom hektaru lišćarske šume filtrira se 50 do 75 tona prašine. Šume su veliki rezervoari vode. Hektar bukove šume zadrži 500 tona vode.

Izvor: FENA