Bosansku, hercegovačku i hrvatsku javnost je nedavno razveselila vijest da je čovjek upucan na groblju dok je stavljao cvijeće na grob svoga oca. Zdravko Mamić, dinarid, Hercegovac, arhetip stvora sposobnog da preživi i zaradi, nikad nije bio omiljen u krugovima ljudi koji ni sami sebe bez pomoći stranke, svećeničke i političke rodbine, nisu bili u stanju zaposliti. Atentator ili više njih su, prema riječima komentatora, hrabro pobjegli a Zdravko Mamić je kukavički odvezen u bolnicu s metkom u nozi.
Zdravko Mamić je poznat po tome što je s igračima koje je stvorio napravio ugovore o tome da mu igrači, kada postanu milijunaši, daju dio prihoda. Mali dio u odnosu na njihovu zaradu. Ja, recimo, kad prodaju moje knjige (moje, ne izdavačeve ni narodne), dobijem samo 10 do 12 posto prihoda. Ne vjerujem da su njemu igrači davali više. Ugovori su bili ovjereni kod bilježnika, kako već i spada. Meni stalno doštampavaju knjige, bez isplate honorara za to, ali javnost nije briga. Aferim, neka svijet čita.
Loptaši nisu osobito inteligentan svijet, barem većina njih. Zarađuju za život nogama, rjeđe glavom. Teško je znati koji će uspjeti. Zdravko Mamić je potrošio silne pare na desetine, nekoliko njih je uspjelo. Postali su svjetski poznati udarači baluna. Nikad neće imati potrebu da si muče mozgove i prljaju ruke mazivom i strojnim uljem, da imaju žuljeve od krampa ili mistrije. Maminjo je imao instinkte, mnogi od njih su se obogatili. Malo njih je, ipak, postalo profesionalni loptaš, iako je Mamić investirao u sve njih. Vjerojatno je više zaradio nego što je potrošio, ali to nije nimalo čudno za čovjeka Hercegovca. Taj ni u klozetu gladan ostati ne može.
Da je atentator nekom nesrećom ubio Maminja, sve bi mu bilo oprošteno. Takva je fukara. Možeš imati pare, ali samo ako ih ne možeš potrošiti. Poštuju i ako ih potrošiš na lijekove i umreš u groznim mukama. Možda bi se tada sjetili kako je gomilici praznoglavaca omogućio da zarade kruh nogama i riješe sve egzistencijalne probleme? Možda bi tada na njegov grob došao poneki loptaš da se isplače? A možda i ne bi…
Nesuvisla tranzicijska mržnja većine prema manjini koja ima i može, logična je. Puno je ljudi steklo i ima, pljačkom zajedničke imovine, stečajima poduzeća, malverzacijama sa zemljištem. Puno ih je, ničim zasluženo, naslijedilo bogatstvo i nekretnine. Puno ih je, poput Ivice Todorića, ostavilo nebrojene ljude bez posla. Ali, nijedan, čini mi se, nije omražen kao Zdravko Mamić, Hercegovac i dinarid. Ne vjerujem da bi se tolika radost ispoljila Todorićevim ranjavanjem. Političar kojeg bi ranili postao bi mučenik u svom narodu.
Ne znam kakva je poruka poslana Maminju. Da treba to što je stekao riskirajući podijeliti s još nekim? Da treba priznati da je kriv i da ide u zatvor, jer dokaza za krivnju, čini se, nema? Ili je poruka bila ta da od sad mora izbjegavati očev hercegovački grob.
