Dok za jedne nema dvojbe kako je muško-žensko prijateljstvo iskrenije prijateljstvo, drugi kategorički odbijaju ikakavu mogućnost postojanja takvog prijateljstva.
Koliko puta ste samo u društvu žestoko diskutirali da li su moguća muško-ženska prijateljstva, koliko je samo snimano filmova na tu temu, pisano romana, no pravog odgovora nema. Dok jedan dan naiđete na istraživanja kako takva prijateljstva ne postoje, drugi dan već naletite na istraživanje koje je protuteza prvom. Da smo pitali naše bake i djedove prije tridesetak godina, odgovor bi bio vrlo jasan. Muškarci traže prijatelje među muškarcima, žene među ženama. Ali, vremena se mijenjaju.
Većina žena, po istraživanjima, se izjasnila kako su takva prijateljstva itekako moguća, dok polovica suprotnog spola to mišljenje nije djelilo. Žena, kada ima muškog prijatelja, na njega ne gleda kao potencijalnog kandidata za nešto više, već zaista kao prijatelja. Na njega se može osloniti, razgovarati o svemu, u njemu vidi svog zaštitnika. Često zna reći kako je muški prijatelj zna puno bolje saslušati, objektivniji je i ima sasvim drugačije savjete od prijateljica.
Pogotovo kada je riječ o nekom muškarcu, tada žena najviše voli potražiti savjet prijatelja, jer, on će joj bolje znati dati neke odgovore. Ponekad žena ima osjećaj kao da neke prijateljice u njoj vide konkurenciju, bez obzira koliko one tvrdile da tu nema ljubomore, ali ponekad se ipak osjeti doza male zavisti, bilo posla, izgleda, uspjeha bilo koje vrste. U prijateljstvu s muškarcem toga nema.
Taj odnos je čist i iskren, nema podmetanja, nema kalkuliranja. Nerijetko znam čuti žene kako su svoje najveće krize prošle uz podršku baš muških prijatelja. Najveće tajne ostale su skrivene baš u takvim muško-ženskim prijateljstvima. Jer samo u njih su mogle imati povjerenja, znale da neće biti izdane.
S druge strane, itekako postoje i oni koji u takva prijateljstva ne vjeruju, i po njima nikako nisu moguća, aludirajući pri tom na neiskrenost. I to iz nekoliko gledišta. Većina njih misli kako su ta prijateljstva samo kulisa za nešto više, kako s jedne strane postoje duboki neiskazani osjećaji, osjećaji koji se već duže vrijeme gaje, a nema se hrabrosti priznati ih. I jedini način kako biti uz voljenu osobu je biti joj najbolji prijatelj.
Drugi razlog je neki interes, bilo poslovni, bilo financijski, bilo da je riječ o uvođenju u neko društvo, kako bi se upoznali ljudi do kojih inače ne bi imali priliku doći.
Većina tih koji ne vjeruju u muško-ženska prijateljstva su muškarci. Možda i zato jer su neka istraživanja pokazala da su muškarci i sami priznali kako ih njihove prijateljice fizički privlače, i kako bi s njima rado imali nešto više, poput seksa. Tako nešto žene koje imaju muške prijatelje nisu izjavile, niti su o tome razmišljale na takav način. Ali muškarci, itekako jesu. Većina muškaraca zaista njeguje prijateljstvo sa ženom iz razloga jer se nada kako će i ona možda jednom njemu uzvratiti osjećaje koje on gaji prema njoj.
Kako god mislili, ipak ne možemo okrenuti glavu i reći kako takva prijateljstva doista ne postoje. Postoje, i traju godinama, čvrsta su i iskrena. Ali su rijetka. Takva prijateljstva su dragocjena, i treba ih znati čuvati.
Piše: Vlasta Janton / Hrvatska Danas