Kad se pogleda analiza koju su napravili stručnjaci Svjetske banke, od 2012. godine ti troškovi stalno rastu i s 274 milijuna maraka prešli su iznos od 291 milijun maraka. Kad se u to ubroje dani, mjeseci koji su potrošeni kako bi se sva ta papirologija riješila na više adresa, financijski su troškovi puno veći.
Zbog svega je Ured za reviziju, ali i Europska komisija, kritizirao vlasti u BiH kako ništa nisu uradile na informatičkoj uvezanosti, stvaranju e-vlade i realizaciji projekta elektroničkog potpisa, koji bi bitno smanjio troškove i olakšao život bh. građanima.
– Sve to može imati i negativne posljedice, kako za javni tako i za privatni sektor, u obliku administrativnih troškova kojima su izloženi. Naime, zbog nepostojanja ili slabo razvijenog elektroničkog poslovanja, institucije javne uprave, kao i poslovni subjekti, primorani su koristiti papir u svom svakodnevnom poslovanju, uslijed čega su izloženi višemilijunskim troškovima”, stoji u izvješću revizije.
Potrošeno je više od 30 milijuna maraka, a i dalje se uvođenje informacijskih sustava najčešće odvija stihijski. Prilikom izbora uzimaju se parcijalna rješenja koja često nisu kompatibilna, a u praksi nisu ni interoperabilna. Kako svaka institucija razvija IKT prema svojem viđenju potreba, ne vidi se cjelokupna slika, troše se resursi i dobiva se veliki broj heterogenih rješenja koja kasnije treba uskladiti.
Uz navedeno, događa se i da informacijski sustavi unutar jedne institucije nisu međusobno integrirani iako postoji potreba za istim. U većini slučajeva institucije nemaju obvezu prilikom provedbe informacijskih sustava tražiti mišljenje institucija iz uzorka nadležnih za elektroničko poslovanje u cilju uvođenja učinkovitijih rješenja. BiH je po tom pitanju još uvijek daleko do suvremenih zemalja. •
