Djevojčica Estefania Gutierrez Lázaro (14) neobjašnjivo je preminula 1992. u Madridu nakon što se igrala s Ouija pločom. Njena obitelj kasnije je proživljavala pravi pakao…
Već danima internet ne prestaje brujati o novom Netflixovu hororu koji je dostupan na tom servisu od 26. veljače. Riječ je o španjolskom filmu‘Veronica’ redatelja Paca Plaze, kojeg se ljubitelji horor žanra sjećaju po filmu ‘REC’ iz 2007.
Priča prati 15-godišnju Veronicu iz predgrađa Madrida koja praktički sama odgaja dvije mlađe sestre i brata dok joj majka radi po cijele dane, a otac je preminuo. Djevojčicu zanima okultno pa na kiosku kupi igru Ouija.
Pod odmorom u školi, dok su drugi učenici gledali pomrčinu Sunca, Veronica i dvije prijateljice sakriju se u podrum i odluče prizvati duha poginulog prijatelja, ali i Veronicina oca. No stvari krenu po zlu. Sljedeća četiri dana Veronica proživljava horor, ne znajući koga je ili što prizvala iz mrtvih.
Radnja filma je zapravo već više puta ‘prožvakana’ priča o duhovima i demonima, ali ono što je zanimljivo jest da je film inspiriran manje poznatim istinitim događajima izvučenima iz policijskog izvješća iz 1992. godine.
Veronica je zapravo 14-godišnja Estefania Gutierrez Lázaro iz Vallecasa (južni Madrid), koja je tragično preminula u kolovozu 1991. Prema riječima njezinih roditelja, Estefania se kao tinejdžerica počela zanimati za okultno. Tako je s prijateljicama u školi pokušala prizvati dušu prijatelja koji je poginuo u motociklističkoj nesreći. Čaša se neobjašnjivo počela puniti bijelim dimom. U tom trenutku ušao je profesor koji je prekinuo ritual. Razbio je ploču i čašu, a Estefania je udahnula misteriozni dim.
Estefania Gutierrez Lázaro
Sljedećih šest mjeseci djevojka je imala napadaje i halucinacije. Ponekad bi imala napadaje bijesa, pričala bi muškim glasom, lajala bi na braću, a roditeljima je govorila da vidi ‘zle sjene’ pored svoje sobe noću. Zabrinuti roditelji vodili su je više puta kod liječnika, no nijedan nije utvrdio što joj je.
Stanje joj se pogoršalo te je 14. kolovoza 1991. prebačena u madridsku bolnicu Gregorio Marañón, gdje je pala u duboku komu. Vrlo brzo je umrla, a liječnici Pedro Cabeza i Gregorio Arrollo opisali su njezinu smrt kao ‘iznenadnu i sumnjivu’.
Slika nesretne Estefanije bila je neobjašnjivo spaljena, a okvir netaknut
Za obitelj je njena smrt bila tek početak užasa…
No ova tragedija bila je tek početak za obitelj Lázaro. U stanu u kojem su živjeli počele su se događati neobjašnjive stvari. Tvrdili su da se vrata sama zatvaraju, električni prekidači sami pale i gase te da čuju ‘šaputanja’. Majka pokojne djevojčice rekla je da je jedne noći osjetila ruke na svojim rukama i nogama koje su je zatočile te da se nije mogla pomaknuti.
Obitelj je na kraju završila na televiziji. Emisija o njima emitirana je 14. listopada 1992. na Anteni 3.
Pred očima policije: Vrata se otvaraju i zatvaraju, raspelo se raskomadalo
U noći 27. studenog 1992. policija je primila uznemirujući poziv. Očajna obitelj pozvala ih je nakon što su se slike i raspela počeli sami micati po zidovima. Po dolasku na adresu Luis Marín 8, policajci su imali što vidjeti.
Vrata ormara sama su se otvarala i zatvarala, a drveno raspelo samo se raskomadalo. Odjednom se čula eksplozija, a na mjestu gdje je stajao telefon ostala je crna mrlja. Sve su to činjenice zabilježene u policijskom izvješću koje su potpisala četiri policajca.
Jedan od najzagonetnijih slučajeva parapsihologije
Nakon te noći obitelj se preselila u novi dom i više nisu imali ‘paranormalnih’ iskustava, kao ni obitelj koja se kasnije doselila u njihov stan. Slučaj obitelji Lázaro nikad nije racionalno objašnjen, a predstavlja jedan od najzagonetnijih slučajeva u povijesti parapsihologije.