Home Život FAMOZNA MISA ZA ANTU PAVELIĆA: Svjesna i zlonamjerna manipulacija lažnom fotografijom koja...

FAMOZNA MISA ZA ANTU PAVELIĆA: Svjesna i zlonamjerna manipulacija lažnom fotografijom koja i danas obilazi internet

SHARE

Dakle ovo nije bila misa za Antu Pavelića. u ovo doba godine, niti u 7 ujutro. Zelenilo još nije ovoliko u Širokom. Bilo je par ljudi koji su imali mise za rodbinu, i onaj tko je naručio ovu misu. Da napravi vijest. I od Širokog napravi ustašku priču. Pošto je važno ovih dana Hrvate prikazati kao masovni ustaški pokret.

Inače Crkva je, prema onome što su nam danas pojasnili svećenici, dužna održati misu u Širokom čak i za ubojice širokobrijeških fratara iz dalmatinske brigade, osme pješadijske, ako ju netko zatraži.

Bez obzira na to, smatramo da je gvardijan morao odbiti ovu misu kao namjerno naručen projekt kompromitacije Hrvata u BIH.

Osim svećeničke djelatnosti on ima i širu društvenu zadaću. Koje očito nije svjestan.

Ante Pavelić bio je lider ideologije koja je hrvatski narod zavila u crno, hrvatske zemlje podijelila a hrvatskog lidera Mačeka strpala u Jasenovac. Potom su krenuli su masovnim ubojstvima, Hrvata, Srba, Židova, svih. Osnovali su Jasenovac, imali su čak i logore za djecu koje je posle njega samo Tito imao za folksdojčere. Najzloglasnija postorjba Crna Legija Ante Pavelića imala je sjedište na Koševu. Prije par dana objavljeni su podaci da su ustaške postrojbe samo u Sarajevu poubijale preko  10.000 Srba i Židova. I jako malo Bošnjaka i Hrvata u odnosu na taj broj. Logično. No danas se ustaštvo u BIH fakturira isključivo i samo Hrvatima. U 4 godine vladavine ustaša “okupiranim” Sarajevom pobijeni je u tom gradu nešto više Hrvata nego Bošnjaka.  Što je frapantan podatak s obzirom da su Hrvati u tom gradu bili manjina i tada u odnosu na broj Bošnjaka. Napisati danas da je mnoštvo Bošnjaka prihvatilo ustašku ideologiju ravno je grijehu. Opći je dogovor, kolektivni da su masovno svi bili antifašisti.

Ne samo da su dakle hrvatski fašisti OKUPIRALI Sarajevo., nego su mnogim okupiranim antifašistima nametnuli fašistička obilježja. To je bilo naročito ponižavajuže za mnogog okupiranog sarajevskog antifašistu. Baš kao na ovoj foto. Sve gol antifašist do antifašiste.

U eri komuinzma netko je ovom hrvatskom narodu podvalio ustaštvo kao nekakvu stupidnu alternativu komunističkom režimu.

To je kao da pornografiju napadaš pornografijom. Kao da vatru gasiš gorivom. Ne ide . Ne može alternativa jednom monstrumu biti drugi. Niti jednom zlu drugo zlo.

Pavelićevih pristaša još ima u Hrvatskoj i Hercegovini i to ne treba negirati. Od 2010 do 2014 SDP BIH uveo ih je čak u vladu FBIH.

No takvi bi morali biti uskraćeni za pravo građanstva. Budući da ta ideologija od početka do kraja jeste bila antihrvatska i antihumanistička.

Štoviše komunisti su je koristili za daljnje progone, same proustaške partije izdale su ovaj narod ne samo 40-ih nego i 91-e kao 2010 kada su ih bošnjačke partije uvukle u vlast kako bi iz vlasti izbacile političku volju hrvatskog naroda.

Kvaternik Eugen Dida, iako i sam jedan od najgorih ustaških krvnika  je najbolje  napisao što je to ustaški pokret:

Tako i danas treba shvaćati one koji podmeću Hrvatima ustaštvo. Oni u suštini preziru svoj narod.

Misu Paveliću u Širokom isključivo treba promatrati kao jedan od zadnjih pokušaja, bijedne, pravaške, udbaške, kriptohrvatske, platformaške grupice jednostoljetnih trgovaca hrvatskim pravom da manjinskom, nepismenom dijelu hrvatskog stanovništva prodaju muda pod bubrege.

Protuotrov za pravaše. Jedan, jedini, najveći ostaje samo najveći naš sin. Pokojni Vladko Maček. Čovjek kojeg je kvislinški ustaški režim zatvorio u Jasenovac.

Hrvatske državnosti danas ne bi bilo bez Mačeka. Svi pravaški prvaci nisu vrijedni niti jednog slova u njegovom imenu. Sam Starčević da je bio živ 1941-e pucao bi po Paveliću. Jer je izdao sva njegova načela borbe.

Samo u Posušju 1945-e je streljano preko 70 ljudi, koji su se na pitanje Titovih junaka, što su il ustaše il partizani odredili da nisu niti jedno ni drugo nego Mačekovci.

Opet trebamo se zapitati, kako  neki svećenici, koji nas uče cijeli život da razlikujemo dobro od zla, tako olako prelaze preko ustaštva i Pavelića? Otkud tolike prešutne simpatije prema tom pokretu? Kad smo čuli preko oltara strastvene govore naših fratara protiv ustaškog zla koliko govore protiv komunističkog?

Najbolji primjer što je to bilo ustaštvo jeste sudbina Nogometnog kluba Split. Nekada zvanog Anarh. Radi se o momcima koji su bili zabranjivani zbog hrvatskog prefiska u imenu u doba Austrougarske. Potom su  se u doba diktature Beograda tukli s Orijunom i bili zabranjeni i progonjeni. Dolaskom Pavelića Split pripada Italiji. Kome su se trebali prikloniti momci iz NK Splita? Ivo, Jure, Mate? Pavelićeva vojska skupa s Talijanima streljala ih je u Sinju.

Tko je onda tu Hrvat? Ovaj koji strelja ili ovaj koji je streljan? Što te uči tvoja vjera? Kako da prosuđuješ?

I pitate nas što onda da mislimo  o Paveliću? Što se o sotoni ima misliti.

Pitajte se što vaše svećenstvo, pojedino dakako,  sotone ne tretira jednako. I što su im neke sotone manje sotone.

I nemojte kazati da nikad niste čuli kako s oltara svećenik nekog il nešto proziva za Sotonu. I da nikad nije pitalo – odričeš li se Sotone.

Pavelić je bio sotona u ljudskom obliku. Tolike smrti djece, toliki nevini. I svako pravdanje njega, drugim zlom, čini one koji to čine nekršćanima. Za kršćanina je relativizacija zla neprihvatljiv čin. Sam po sebi sotonski.

Laku noć. I ako vidite pravaša na cesti, začepite nos. Tvorovi polako nestaju.

Poskok.info