Home Društvo Apel profesorice iz Zagreba koji slama srce: “Nema uvijek za jesti, zimus...

Apel profesorice iz Zagreba koji slama srce: “Nema uvijek za jesti, zimus je bio polugol, a drugi ga učenici ismijavaju”

SHARE

Svatko tko ima imalo doticaja s realnim svijetom, unatoč čestim hvalisanjima vladajućih o gospodarskom oporavku države, shvaća da brojne hrvatske obitelji još uvijek žive u dubokom siromaštvu i ne mogu si priuštiti dostojan život.

U tom realnom svijetu, u Hrvatskoj 21. stoljeća, postoje i oni koji gladuju, a posebice je tragično kada znamo da među njima ima i djece. Zagrebački učenik ostao je bez oca, s majkom preživljava od 200 kuna mjesečno, piše portal Srednja.hr.

Nema uvijek za jesti, za užinu u školi zarađuje čisteći šutu prije nastave, a ove zime bio je i polugol. Rastužilo je sve to njegovu mladu nastavnicu, koja je preko Facebooka za skromnog srednjoškolca odlučila zatražiti pomoć. Njezin status i apel za pomoć koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim prenosimo u cijelosti:

“Dragi FB prijatelji,

imam učenika (srednja škola) koji je u jako teškoj financijskoj situaciji.

Živi s mamom kao podstanar, tata mu je umro, a na mamu su pali svi krediti pa im od njene plaće ostane 200 kn mjesečno (u Zg!), čime ta žena ne može prehraniti dijete koje je u razvoju, treba učiti, bavi se sportom pa je stalno gladan. Mali je jako drag i simpatičan, iskren i ponosan, neugodno mu je što nema uvijek što jesti. Kad sam ga pitala ‘imate li što jesti?’, odgovorio mi je “nekad da, nekad ne”. Ovu zimu je bio i polugol, imao je rupe na tankim majicama, ali smo to riješili; lijepo smo ga obukli. Prihvatio je pomoć, ali je zamolio da drugi učenici ne saznaju jer ga i ovako ismijavaju.

Počeo je čistiti šutu za 50 kn tjedno da ima za užinu. Nekad zbog toga zakasni na nastavu i dođe sav prašnjav.

Srce me zabolilo danas kad je došao sav prljav na sat i rekao da kasni jer je radio; čistio šutu… i 5 minuta poslije došao je neki profesor prikupiti novce za Unicef te je taj isti učenik dao 5 kn za druge u potrebi.

Odlučila sam mu pomoći i kupiti namirnice koje se ne mogu pokvariti (tjestenina, riža, grah) i kruha, pašteta, slanine, kobasice, konzerve ribe, pile barem za ovaj mjesec da imaju što jesti. To ću mu ovaj tjedan odnijeti.

Tužno mi je da dijete od 16-17 godina, koje bi trebalo završiti školu kao druga djeca te imati vremena za razonodu, ima tugu u očima, brine se za mamu koja jedva sklapa kraj s krajem i svaki se dan prije škole bori s oblakom prašine da si može kupiti burek.

Ako je itko voljan pomoći, javite mi se.”