U svijetu se 19. svibnja obilježava kao World IBD Day – Svjetski dan upalnih bolesti crijeva, među njima i Crohnove bolesti. U opisu te bolesti navodi se da je većini oboljelih bitno smanjena kvaliteta života, a teški simptomi stalno se iznova vraćaju: proljev, bol u trbuhu, naglo mršavljenje, krvarenje iz rektuma, začepljenje, fistule i opasna puknuća crijeva. Uglavnom, mučno i za neke doživotno stanje, koje može dovesti i do uklanjanja crijeva i drugih komplikacija.
No, terapija je uznapredovala pa bolesnici, ako kompletno promijene dotadašnji život, mogu staviti bolest u mirovanje. To podrazumijeva prestanak pušenja, izbjegavanje alkohola, što raniji odlazak na počinak, izbjegavanje tvorničke hrane zbog aditiva, a biranje domaćih cjelovitih namirnica. I, naravno, pridržavanje liječničkih naputaka.
Sve je te promjene uveo i Šoltanin sa splitskom adresom, Tonči Cecić, danas 24-godišnjak, kojemu je Crohnova bolest nakratko prekinula životnu kolotečinu i prikovala ga za bolnički krevet. Evo Tončijeve priče.
– Jako se dobro sjećam tih dana. Počelo je u veljači 2013. godine, a tada sam imao 19 godina. Najprije sam dobio lagani proljev, mislio sam, proći će. Ali nije prošlo, bilo je sve gore i gore. To je trajalo četiri mjeseca, ali simptome sam ignorirao jer sam radio u sezoni. No, na kraju sam bio toliko malaksao da zbog bolova i nedostatka snage nisam mogao raditi.
Zatim je počelo i povraćanje, užasni grčevi, imao sam osjećaj da tijelo ne iskoristi ništa što pojedem. To me je totalno iscrpilo, ubrzano sam gubio kilograme. Na svojih 193 centimetra visine imao sam jedva 68 kilograma. Liječnik mi je propisao neke tablete, ali ništa nije pomagalo. Bio sam nikakav – prisjeća se Tonči tih teških dana.
Dijagnozu sam saznao kod privatnika
– Liječnik je napisao da moram odmah na kolonoskopiju da vide što se događa sa mnom, jer što god pojedem ili povratim ili dobijem proljev. Svakim sam danom bio sve slabiji jer tijelo nije upijalo hranjive tvari zbog tako upaljenih crijeva. Iako sam zbog svojeg stanja bio hitan slučaj, nonšalantno su mi rekli da sam zapisan za kolonoskopiju i da dođem za 10 mjeseci! Možete li to zamisliti?
Tjednima ne jedem, povraćam, ne mogu ustati iz kreveta, a u bolnici mi kažu da dođem za 10 mjeseci. Danas znam, da sam čekao 10 mjeseci, mogao sam i umrijeti jer dobro znam koje komplikacije nosi neliječenje Crohna, od sepse pa do uklanjanja crijeva. Naravno, nismo htjeli čekati tih 10 mjeseci, skupili smo novac i otišli kod privatnika – kaže Cecić, navodeći da je pregled bio traumatičan.
– I eto me kod privatnika. Kolonoskopija je na tako upaljena crijeva bila bolna da ne može biti bolnija. Trajala je 15–20 minuta. Sjedim ja, do mene majka i gledamo doktoricu. A doktorica gleda mene tako mršavog i izmučenog, i kaže mi suznih očiju: “Dragi moj, ti imaš Crohnovu bolest”.
Prvo je pitanje, naravno, bilo: “Što je to?” A drugo: “Gladan sam, mogu li jesti hrenovke?” Sjećam se da sam bio jako gladan.
Doktorica je bila iznimno ljubazna i našla mi je krevet u bolnici jer sam zbog svojeg stanja bio za žurnu hospitalizaciju. Rekla mi je i da je sreća da sam došao i da moram odmah na liječenje. Najprije sam plakao jer nisam znao na čemu sam. Nisam ni s kim htio razgovarati, surfao sam po internetu i čitao sve o svojoj bolesti. Svašta sam pročitao, i dobro i loše – rekao nam je taj mladi Šoltanin, koji je odmah u bolnici stavljen na terapiju.
Dnevno sam pio 20 tableta
– Došla mi je nutricionistkinja i sastavila bolničku prehranu. Govorila mi je o hrani koju trebam jesti do kraja života, a koju nisam želio ni vidjeti, a kamoli jesti… Do tada sam jeo najveće moguće smeće, a najveća su mi boljka bili majoneza i slatkiši, kojih sam pojeo kamion.
Zatim su mi dolazili liječnici i sestre, za koje imam samo riječi hvale. Sastavili su mi terapiju od svega i svačega. Svako malo primao sam neki lijek preko vena, od antibiotika do lijekova koji su ciljano smirivali tako raširenu upalu. I koža mi je mirisala po lijekovima.
Dio simptoma povukao se u samo dva dana, terapija je bila pogođena, ali kako sam bio u vrlo teškom stanju, ostavili su me u bolnici čak 20 dana. Jeo sam goveđu juhu, rižu, pire. Zatim mi se stolica napokon nakon mjeseci proljeva stabilizirala, vratio se i apetit, i konačno se zaustavilo gubljenje kilograma. Otpušten sam kući, ali su mi dali da pijem 20-ak tableta dnevno, među kojima i kortikosteroide, koji imaju teške nuspojave.
Cijeli dan razmišljao sam o tome što smijem jesti, a što ne, i kako ću to sve ukomponirati u svoj novi život, jer nisam htio nešto zafrknuti i riskirati ponovnu hospitalizaciju. Postupno sam u prehranu uvrštavao povrće, kompote, jaja, ribu, meso, prestao sam piti kortikosteroide i počeo sam s imunosupresivom…
Polako sam se vratio na svoju prijašnju kilažu – kaže Tonči, koji je odlučio da mora napraviti radikalne promjene u životu jer ne želi uvijek biti na tabletama i ne želi da mu se bolest vrati.
Šipka je moj lijek
– Izbacio sam iz prehrane šećere i kruh, a uvrstio ribu, meso, perad i dosta povrća. Voće sam praktički izbacio, samo sam ponekad jeo banane, a od slatkiša ponekad crnu čokoladu. Ne jedem nikakve salame, hrenovke ni brzu hranu. Čitao sam i da je nekima pomogla i tjelovježba, pa sam se odlučio okušati.
U početku je bilo teško napredovati, ali stanje mi se naglo počelo popravljati, skinut sam s većine lijekova, a u teretani sam izvrsno napredovao, tako da sada imam 102 kilograma. Mogu vam reći da su teretana i željezna šipka moj lijek. I liječnici kad me vide čude se, jer kažu da im je većina pacijenata mršava, malaksala, a ja sam, eto, tvrde oni, kao kuća. I ja sam bio kao kostur, ali evo, promjene u životu ipak dovedu do toga da vam i tijelo vrati na pravi način.
Također ne pijem, ne pušim, idem spavati u 23 sata, dakle, skroz sam promijenio način života. Želim poručiti svima oboljelima da promjenom života mogu utjecati na pojavu simptoma – kaže Cecić, koji je nedavno bio na kontrolnoj kolonoskopiji, a gastroenterolog mu je poručio da nema tragova bolesti.
– Liječnik mi je rekao da nemam ništa na crijevima, nikakvih suženja ni upala, i da su crijeva zdrava. To mi je bila vijest godine, jer znam kako je bilo teško doći u ovu fazu, za koju se nadam da će potrajati. Svjestan sam i da se Crohn može pojaviti nenadano, ali barem ja znam da sam učinio sve kako bi moja bolest mirovala.
Priznajem, nekada me uhvati želja pa povremeno pojedem nešto slatko ili nešto iz fast fooda, ali to nije više hrana na kojoj živim – kaže Tonči, uz napomenu da mu je na putu zaliječenja itekako pomogla obitelj, i to prije svega majka Đeni, otac Frane i sestra Vana.
Za kraj poručuje: Imam Crohna, ali on nema mene!
Opasna bolest koja se može kontrolirati
Prema objašnjenju Medicinskog priručnika Hrvatskog liječničkog zbora i tvrtke MSD, Crohnova bolest je kronična upala crijevne stijenke. Tipično je da bolest zahvaća potpunu debljinu crijevne stijenke. Najčešće se pojavljuje u najnižem dijelu tankog crijeva (ileumu) i u debelom crijevu, ali može se pojaviti u bilo kojem dijelu probavnog sustava od usta do anusa, i čak na koži oko anusa.
– Posljednjih nekoliko desetljeća Crohnova bolest postala je češća i u zapadnim zemljama i u zemljama u razvoju. Pojavljuje se približno jednako u oba spola, češća je u Židova i ima tendenciju pojavljivanja u obiteljima koje u anamnezi imaju i ulcerozni kolitis. Mnogi slučajevi počinju u dobi prije 30. godine; većina počinje između 14. i 24. godine – navodi priručnik, te opisuje i simptome.
Rani simptomi
– Najčešći rani simptomi Crohnove bolesti su kronični proljev, grčevita bol u trbuhu, povišena temperatura, gubitak apetita i gubitak težine. Liječnik može osjetiti nakupinu ili punoću u donjem dijelu trbuha, najčešće na desnoj strani.
Česte upalne komplikacije su suženje crijeva, nenormalni kanali koji se spajaju (fistule) i gnojem ispunjeni džepovi infekcije (apscesi). Mogu se razviti fistule koje spajaju dva različita crijevna područja. Fistule mogu povezivati crijevo i mjehur ili crijevo i površinu kože, naročito oko anusa. Proboj tankog crijeva je rijetka komplikacija. Kad Crohnova bolest zahvati debelo crijevo, obično se pojavljuje krvarenje iz rektuma. Nakon mnogo godina povećava se opasnost od nastanka raka debelog crijeva. Oko trećina ljudi koji su dobili Crohnovu bolest imaju probleme oko anusa, naročito fistule i rascjepe (fisure) površinskog sloja sluznice anusa – navodi priručnik, dok Hrvatsko udruženje za Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis navodi da točan razlog nastanka Crohnove bolesti nije poznat.Genetska predispozicija
Poznato je da se bolest češće javlja u određenim obiteljima, što ukazuje na genetsku ulogu. Trenutno se vjeruje kako neka vrsta okidača kod genetski podložne osobe dovodi do promjene u imunosnom sustavu tijela te nastanka upale u probavnom sustavu, navodi Udruženje.
Pušenje, obiteljska anamneza IBD-a i apendektomija u ranijem životu faktori su rizika za razvoj CD-a, a bakterijska ili virusna infekcija želuca ili crijeva također povećavaju rizik od razvoja CD-a.Operacija crijeva
Većina bolesnika u nekom dijelu života završi na operaciji.
– Konzervativnim liječenjem mogu se kontrolirati simptomi te odgoditi potreba za operacijom. Kirurški zahvat je “zadnja linija obrane” jer neće izliječiti bolest, iako kod nekih pacijenata najbrže popravlja zdravlje. Oko 80 posto pacijenata će u nekom trenutku tijekom bolesti trebati operaciju, obično zbog ozbiljnih zdravstvenih problema. Kirurgija se koristi za zaustavljanje krvarenja, zatvaranje fistula te zaobilaženje začepljenja, a ponekad jednostavno za uklanjanje zahvaćenog dijela crijeva – navodi Hrvatsko udruženje za Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis.Zaliječenje je itekako moguće
Chronova bolest je u svojoj aktivnoj fazi teška, ali srećom postoje odlični lijekovi koji kontroliraju bolest i dovode do zaliječenja. Također, stil života pojedinca, kao u slučaju Tonča Cecića, također može odvesti pacijentovu bolest u remisiju.
Mrtva dizanja i zgibovi
‘Moj spas su bile teretana i željezna šipka. To svima kažem. Najprije me je vježbanje izvuklo jer više nisam mislio na bolest, a kasnije mi se i zdravlje naglo popravilo. A i čitao sam dosta, dizanje tereta podiže razinu dobrih hormona, bolje se osjećam tijekom dana, odlično spavam.
Kad vježbam u teretani, onda se ne zadržavam toliko na spravama koliko se “igram” slobodnim težinama. Preferiram čučnjeve – obične i bugarske, iskorake, mrtva dizanja, bench press, zgibove i dipseve’, kaže mladi Tonči, piše Slobodna Dalmacija
