Hrvatska pošta mora platiti 250 tisuća kuna odštete zbog višegodišnjeg mobinga koji je proživljavala njihova zaposlenica. Bivša šefica regionalnog ureda u Dalmaciji na sudu je uspjela dokazati da su je dvije nadređene kolegice sustavno maltretirale i da je uprava pritom nije zaštitila.
Na osnovu njezinog iskaza, kao i iskaza njezinih suradnika, sud je prihvatio njezinu priču. Gospođa Marijana Š. od 1993. godine radila je u Hrvatskoj pošti. Do 2010. napredovala je do funkcije regionalne voditeljice, te je bila zadužena za 30 poštanskih ureda i 130 zaposlenika. Radilo se o poštama na Šolti, Braču, Hvaru, Visu, Lastovu i u Splitu. Tijekom tih godina dobila je nekolicinu nagrada i osjećala se uspješno, piše Telegram.
Prekovremeni sati, subote, nedjelje, blagdani
A onda je 2009., prema presudi, počelo maltretiranje. “Kao voditeljica područja morala sam najmanje jednom tjedno posjećivati svaki od tih 30 poštanskih ureda. S obzirom na to da su bili vrlo udaljeni jedan od drugih, to je bilo gotovo nemoguće izvesti. Kad bih odlazila na neki otok, trebalo mi je nekoliko dana za putovanje i obilazak ureda. Poslovi koje sam za to vrijeme trebala obaviti u uredu u Splitu, bili su na čekanju. Stoga sam morala raditi i po 15 sati dnevno, i subotom i nedjeljom. Do veljače 2010. evidenciju radnih sati za sebe sam vodila sama. Dostavljala sam je izvršnoj direktorici u Splitu koja je sve to kontrolirala i utvrđivala učinkovitost zaposlenika. Međutim, Doroty Karać, koja je bila izvršna direktorica, tražila me da prekovremene sate ne evidentiram za obraćun plaće. Inzistirala je da pišem samo osam sati ujutro, iako sam prekovremeno radila i poslije podne i noću i vikendom i blagdanima.
Optužbe za dizanje pobune, uvrede, psovke
Kad sam u računovodstvo dostavila stvarnu evidanciju sati, direktorica Karać derala se na mene. Vikala je da se to više nikada ne smije ponoviti. Tražila me da korigiram listu i prijetila smjenom ili otkazom, kako koji put. Tvrdila je da će nam se plaće s vremenom povećati, nakon što se riješimo nekih ljudi. Bilo je to vrijeme restrukturiranja i dio zaposlenika trebalo je otpustiti. Usput me na jednom sastanku, na kojem je bilo osam ljudi, optužila da dižem pobunu. Izvršna direktorica vrlo često je bila vulgarna. Stalno me propitkivala o seksualnom životu i šalila se na taj račun. Meni je to bilo krajnje neprimjereno. Pokušavala sam razgovarati s njom o poslu i planovima koji su trebali biti realizirani, no ona se stalno vraćala na te vulgarne teme. Često me vrijeđala da sam glupa i nesposobna. U jednom razgovoru rekla mi je da Hrvatskoj pošti nije cilj porast prihoda, već je tražila da se koncentriram na tihi mobing koji sam trebala provoditi nad svojim radnicima jer ih je trebalo otpremiti iz sustava bez stimulativne otpremnine. Zapravo je tražila da ih izludim kako bi sami otišli. Tražila je i da u svakom uredu odaberem jednog radnika koji će huškati druge i stvarati nemire. Na kraju je od mojih 130 ljudi otpušteno njih 30, a ja ih, iako su imali višu i visoku stručnu spremu, nisam smjela nigdje prerasporediti. Za one koji su ostali direktorica Karać tražila je nemoguće uvjete rada. Tamo gdje ih je već bilo petero u uredu, morala sam dovesti još troje, ali im nisam smjela davati nikakve poslove. Kada sam joj rekla da je to nemoguće, smijala mi se i odgovarala neka se snađem. Dio mojih ljudi bio je premješten u nadležnost druge voditeljice, Anđele Kokolek. No i nakon toga sam im odobravala godišnje odmore, na koje ih ona nije puštala i za to sam na kraju odgovorna bila ja.
Nečovječno postupanje
Doroty Karać me često zvala i van radnog vremena. Vikala je na mene i prijetila mi, optužujući me za gluposti koje nisu imale veze sa mnom. Sve to mi je utjecalo na zdravlje, ali nikada nisam išla na bolovanje. Kao samohrana majka osjećala sam se grozno jer sam bila prisiljena raditi po cijele dane i dijete mi je često bilo samo kod kuće. Ali, posao mi nikada nije bilo problem, smetao me taj krajnje ponižavajući i nečovječan odnos. Do te 2009. godine, dobivala sam najodgovornije poslove i uvijek su računali da ću odraditi posao kako treba. Podnijela sam par prigovora i obratila se predsjedniku uprave i sindikatima. Jedan moj prigovor zbog evidencije prekovremenih sati došao je do Doroty Karać i ona ga je iskidala preda mnom.
Cijeli članak pročitajte OVDJE.
