Slučaj devetogodišnjeg Cesarea Avenatija, nad kojim je u srijedu, kako se to ružnim pravničkim jezikom kaže, provedena ovrha, ponukao je i saborske zastupnike Mira Bulja (Most) i Krešimira Beljaka (HSS) da kažu koju riječ.
Stvar im se zgodno poklopila; priča je aktualna a kamere upaljene. S druge strane, ljudi su emotivni pa se tu uz malo manipulacije može i bez velike pameti zaraditi lijepi politički poen. Uostalom, nema toga kome se srce nije steglo gledajući sliku kako otac za obje ruke navlači sina da uđe u auto.
“Možemo li zajedno smoći snage, prije svega odgovorni, da se ta očigledna nepravda, pa koliko bila u skladu sa pravom ili zakonima ili ne, ali je ljudska nepravda, Božja nepravda, kršćanska nepravda, da se to spriječi i da se za dobrobit djeteta sve to skupa prolongira za vrijeme kada će prestati mogućnost da dijete ozbiljno strada”, rekao je Beljak.
A njegov saborski kolega Bulj zatražio je od ministra unutarnjih poslova da se ne drži zakona ko pijan plota, da “razmišlja kao čovjek, a ne kao političar”. “Danas me sram što sam političar… sram me je jer nikoga od mojih kolega i kolegica u ostalim strankama nije sram što se u Splitu provodi ovrha nad devetogodišnjim djetetom” zavapio je Bulj.
U oba slučaja radi se o populizmu najgore vrste, o nastojanju da se na nesretnoj sudbini devetogodišnjeg djeteta jeftino zarade politički poeni. Beljak i Bulj su baš danas osjetili sramotu što su političari. Ostalih dana ne osjećaju baš nikakvu sramotu što su hrvatske mirovine u odnosu na plaću najniže u Europi.
Nije se lako sramiti nekome kome se smiješi saborska mirovina. Nije ih sramota što je rast našeg BDP-a najniži u Europi, ne srame se što im birači navrat-nanos napuštaju zemlju jer, zaboga, političari, to su oni drugi, oni na vlasti, a Bulj i Beljak uživaju u političkoj hladovini.
Umjesto da se cijelu godinu srame što cijeli sustav kojeg iz sabornice vode ne funkcionira, oni su se našli sramiti onaj jedan dan kad je sustav funkcionirao. Oni, koji u Saboru donose zakone, pozivaju na to da se odluke suda ne poštuju, da policija zakone provodi selektivno jer je to, kao, ljudski.
U slučaju Avenati država je zakazala na svakom koraku. Potvrdila je to jučer, s velikim zakašnjenjem, i bivša dječja pravobraniteljica Ivana Milas Klarić. Ustvrdila je da je majci već odavno trebalo izreći neku mjeru, u najmanju ruku nadzor nad roditeljstvom.
Nema sumnje, država je pogriješila odavno jer nije htjela poštovati jasnu i pravomoćnu sudsku odluku – da se dijete preda ocu. Tako je dozvolila da se djetetom, pa i samim institucijama manipulira; dozvolila je da se otezanjem i manipulacijom povrijede dječja prava i da se za dnevnopolitičku korist žrtvuje mali Cesare na kojeg će, procjenjuju stručnjaci, sve ovo imati dugotrajne posljedice.
Da je dijete izmanipulirano u utorak su, na licu mjesta, utvrdile dvije psihijatrice i jedna psihologinja. Beljak i Bulj su sve to znali, jer su za vrijeme Saborskog zasjedanja čitali novinske portale, inače ne bi ni uočili priliku za jeftino političko poentiranje na tuđoj muci. Ako se njih dvojica (samo) danas srame što su političari, kako li je tek onima koji su ih birali?, piše Slobodna Dalmacija
