Radio Ljubuški u svojoj rubrici Vremeplov objavljuje priče iz prastarih novina te na taj način daje zanimljiv pregled događaja iz prošlosti ovog grada, ali i Hercegovine. Članci su zanimljivi i radi usporedbe kako se živjelo nekad i sad, a osim o političkim događanjima, prirodnim nepogodama, te poljoprivrednim inovacijama, mogu će naći i članci iz rubrike crne kronike, kakav je ova koju prenosimo, a koju je Jutarnji list objavio 1914. godine. Iako je naizgled riječ o običnom članku o jednom davnom zločinu, u njemu se mogu naći i podaci vezani za neka vjerovanja i praznovjerja koja su tad vladala među pukom.
Pročitajte članak:
“Ante Bošnjak, sudski pisar, mladić jako čestit i pošten pao je žrtvom staroga krvnika — noža, kojega još naš narod za pojasom nosi i s njime rješava priepore.
Vele, da je Mate Paradžik, također mladić iz Priegrada, bio nazuban već od prije na Antu Bošnjaka,pisara iz Priegrada, zbog djevojaka.
Neki se dan sastanu obojica kod kuće Lovre Anića u Priegradu kraj djevojaka. Tom prilikom Mate Paradžik zapita u Ante Bošnjaka cigaru duhana, pri čem ga Ante odbije.
Sad napadne Mate Antu najgadnijim psovkama, te se malo putem i pošamaraju i tako se razidju. Nu tim ta svadja ne bi riešena.
13. o. mj. sjedio je pokraj kuće Mate Grizelja u Priegradju Ante Bošnjak sa Stipom Botom i djevojkom Andjom Ivanković; tuda je naišao Mate Paradžik.
Stipo Boto, šaljivo dobaci Mati: „Nema ovuda puta!” i tako nastane izmedju njih mala prepirka, u koju se i Ante Bošnjak umieša. Mate, da se pokaže, kako je on od njih jači, kleknu i pozove Antu, da se pohrva. Čim je Ante njemu pristupio, Mate pretvori šalu u zbilju, povadi nož i zatjera ga Anti upravo po srcu, kojeg razpori 7 cm. dugo upravo u prsa i zlom srećom shvati ga po duljini.
Ante je pri tom još pošao 24 koraka, zatim pao i ostao na mjestu mrtav. Stipo Boto spasi sebi biegom svoj život.
Mate se povrati nazad do mrtva Ante s golim nožem u ruci. Poviče ga pri tom Anica Ramnjak, koja je spazila čin i upita šta poradi. Mate joj reče, da je on to sve počinio, neka sve znade. Za tim baci Mate kraj mrtva Ante svoju vlastitu kapu i kišobran, jer po narodnom vjerovanju, ne može ubojica od ubijenoga pobjeći, dok štogod svoga kod njega ne ostavi, a za tim pobježe od mrtvoga i otide vrčem oružničkoj postaji u LjubuŠkoin, te tamo se sam prijavi i nož predade.
Mate je sad u rukama pravde.
Jutarnji list (Zagreb. 1912), 23. lipnja 1914.
