Home Život Slomila sam nogu na Križevcu, ali onda su došli oni…

Slomila sam nogu na Križevcu, ali onda su došli oni…

SHARE

Jelena Burazer, kojoj su članovi HGSS-a Čitluk Međugorje, pomogli kada je slomila nogu na Križevcu objavila je jučer zanimljiv status na Facebooku, kojeg prenosimo u cijelosti;

“Bogatstvo ljudima koji te vole i kojima je stalo do tebe, uistinu je najveće bogatstvo.

Prožimamo se međusobno u svakodnevnom zivotu, kroz uzimanja i davanja u našim druženjima, potrebama, radostima i žalostima i to s vremenom postane normalno, gotovo da se podrazumijevamo jedni drugima.

Ali dođu ti dani u godini, poput blagdana ili rođendana, kad intenzivnije razmišljaš o ljudima iz svog života, barem ja.?

Naravno da te se sjete obitelj i bliski prijatelji, kao i ti njih uostalom, ali iznenadis se kada se počnu javljati ljudi pomalo “zaboravljeni”, ljudi s kojima te dijeli fizička daljina ili si ih tek jednom susreo u životu.

Razmišljamo li kakav trag ostavljamo iza sebe?

Ponekad i jedan susret ostavi dublji trag, nego dugogodišnja poznanstva, koja olako nazivamo prijateljstvima.

Lijepo je kad otkrijes da ne živis samo tu gdje si fizički prisutan, nego si i jako živ i u najudaljenijim mjestima, u srcima ljudi.

I tada osjetiš koliko si ustvari bogat ili siromašan. I tu radost ti nista nadomjestiti ne može.

Nisam pristalica skupih darova. Draže mi je kad “snimiš” ljudsku osobnost i prema njoj osmisliš i dar. Može to biti neka pjesma ili stih srcu drag ili sasvim mala gesta, rečenica koja govori “zapisan si u mom srcu”.

A jučer je bilo toga.

Najprije s mojim najmilijima, mužem i sinovima, Majom, Nikom, Bajom, Leom..

Slike ne dijelim jer moji i ne vole dijeliti našu intimu na fejsu, a iskreno ni ja.

Vase čestitke dragi moji, i znani i neznani, nadam se da ću vas jednom sve i upoznati.?❤

Navečer, druženje i molitva uz večeru koju su organizirali naš kum Josip i prijatelji iz molitvene skupine.❤

A onda u sred večere iznenađenje od momaka iz HGSS-a. 

Došli su mi čestitati i donijeli divne darove (vidi slike?)

E tu su već pale suze. S njima me veže prijateljstvo koje je počelo kad su mi pružili pomoć na Križevcu, kad sam slomila nogu,lani na Veliki petak.

To su oni prijatelji koji su vam istinski prijatelji, još dok ih i ne znate ili ih možda nikada nećete ni upoznati. Kako? pitat će netko.

Oni su volonteri, ljudi sa srcem za svakog čovjeka, spremni u svakom trenutku ostaviti i posao i obitelj i godišnji odmor i druženje,kako bi podnijeli najveće terete, i po danu i po noći, i po kiši, snijegu i najvećem suncu, za svakoga od nas. Spremni su se umoriti, žrtvovati, izložiti sebe opasnosti samo da bi nama pomogli.

I to nije sve, “otkidaju” i svoje vrijeme i svoj novac kako bi se educirali, obučili i opremili za nas.

Zato su ti prijatelji – ne poznaješ ih, možda ih nikada nećes trebati, ali oni su spremni za tebe, oni su tu, znaš da si siguran.

I jer su takvi, oni su prijatelji Božji.

Oni su onaj vidljivi plod Međugorja jer su se odazvali Gospinom pozivu: “Izadjite iz sebe, (svog egoizma) i vratite se Bogu”.

Ako si prijatelj Bogu, onda si prijatelj i čovjeku. I baš poput Krista, rado ces podnositi žrtvu za bližnjega. I baš poput Marije, Službenice Božje, koja se nakon Navještenja ne zatvara u svoje novo stanje, već ide u službu potrebitoj rođakinji Elizabeti i donosi joj Isusa, služeci drugima, i ti donosiš Isusa. Zar u takvim susretima ne “zaigra” svima od radosti u grudima.

To je ta služba iz sjene.

Tako snažno prisutna, na gotovo otajstven način.

Među nama su, gotovo nevidljivi, ali u djelima tako snažni i vidljivi.

Ne “ubiru” ništa osim blagoslova, žele plaću, ali od Gospodina. Neka ih On čuva, da im snage, jača volju i providi pomoć za nove pothvate.

Sve o njima mozete pročitati na njihovoj fejsbuk stranici, HGSS Čitluk-Međugorje.

Zahvaljujem Bogu na svim ljudima u mom životu, onim dobrima, koji mi daju radost, jačaju nadu i vjeru u život i ljude, onim manje dobrima koji su mi pomogli da svoje slabosti “ogledam” u njihovima i da se mijenjam.

Sve nam je to potrebno za rast.❤

Blagoslovljeni bili navijeke”