MICHAL KOSINSKI je 36-godišnji asistent na Sveučilištu Stanford i njegovo vam ime možda ne znači apsolutno ništa, ali projekt na kojem radi itekako privlači pažnju “običnih” ljudi.
Neka od njegovih dostignuća su revolucionarna istraživanja na polju tehnologije, masovnog uvjeravanja i umjetne inteligencije, a njegov rad jednim je dijelom zaslužan i za stvaranje kompanije Cambridge Analytica koja se našla na udaru kritika nakon što je javnost doznala za zloupotrebu osobnih podataka korisnika Facebooka.
Prije pet godina dao je mnogima do znanja kako čak i najbenignija aktivnost na Facebooku može otkriti mnogo toga o osobinama korisnika. Međutim, ono na čemu trenutno radi daleko je ozbiljnije i uključuje korištenje umjetne inteligencije u svrhu otkrivanja psiholoških osobina.
Napredak izaziva nelagodu
Primjerice, Kosinski je u Moskvi nedavno predstavio kontroverzno istraživanje koje pokazuje kako uz pomoć algoritama za analizu lica možemo otkriti razlike između fotografija gay i hetero osoba. No, to je tek početak jer ista bi se tehnologija mogla koristiti i za detekciju emocija, kvocijenta inteligencije ili sklonosti pojedinca da počini određene zločine. Moglo bi se čak odrediti i političko opredijeljenje, ali rezultate tog istraživanja nije službeno predstavio iako je eksperiment bio uspješan – problem su brade koje ponekad mijenjaju ishod eksperimenta.
“Mogu biti uznemiren zbog gubitka privatnosti. No, to neće promijeniti činjenicu da smo privatnost već izgubili i da nema povratka osim ako ne uništimo civilizaciju”, priča Kosinski koji u jednom trenutku tvrdi da želi ukazati na opasnosti tehnologije, a već u drugom uzbuđeno raspravlja o kamerama budućnosti koje bi otkrivale one najosobnije pojedinosti o osobama.
“Napredak je oduvijek nešto što kod ljudi izaziva nelagodu. Oduvijek je tako. Vjerojatno su prvi majmuni koji su sišli s drveta i hodali po tlu izazvali šok kod onih koji su još uvijek ostali na drveću. Tako je sa svakom novom tehnologijom”, priča za The Guardian.
Nisam stvorio bombu
Iako je tijekom istraživanja analizirao tisuće fotografija, svoju fotografiju nikada nije provukao kroz sustav. Za sebe kaže da je savjestan, ekstrovertiran i vjerojatno emocionalan s kvocijentom inteligencije nešto malo višim od prosjeka. Ipak, mnogi njegovi prijatelji tvrde da je briljantan znanstvenik.
Ovaj 36-godišnji Poljak prije desetak godina upoznao je Davida Stillwella s kojim je radio na aplikaciji myPersonality koja se masovno širila Facebookom i do 2012. koristilo ju je više od šest milijuna ljudi od kojih je njih 40% pristalo dati svoje podatke za istraživanje.
Iako je projekt na koncu ugašen, studija na kojoj je radio sa Stillwellom i još jednim istraživačem pokazala je korelaciju između onoga što lajkamo i toga kakvi smo kao osobe. Primjerice, introverti su lajkali stranice kao što su Video Games i Voltaire, oni inteligentniji Thunderstorms i Morgan Freeman’s Voice, a oni koji su lajkali iPod i Gorillaz vrlo vjerojatno nisu zadovoljni sa životom.
Međutim, znali su da im treba daleko više podataka da stvore precizniju analizu korisnika.
Sve je to dovelo do njihovog novog projekta tijekom kojeg su željeli dokazati da podaci s Facebooka mogu biti korišteni kod učinkovitog pristupa digitalnom masovnom uvjeravanju. Upravo je taj projekt privukao pažnju ekipe iz SCL Groupa koji su nezakonito skupili podatke više od 87 milijuna ljudi, što je dovelo do ogromnog skandala u koji je posredno uvučen i Facebook.
Kosinski se ne smatra krivcem za ovaj skandal: “Nisam stvorio bombu. Samo sam pokazao da postoji.”
Više o skandalu možete pročitati OVDJE.
Odlično za demokraciju?
On smatra da je priča oko C. Analytice prenapuhana i da postoje negativni aspekti, ali da se u konačnici radi o odličnoj tehnologiji koja je odlična za demokraciju: “Ako možete ciljano slati političke poruke kako bi bile što više u skladu s interesima ljudi, njihovim snovima i osobnošću, te poruke postaju bitne i birači su angažiraniji. A angažirani birači su dobri za demokraciju. Ako iste tehnike koristite da biste obeshrabrili neistomišljenike da glasaju, to bi se moglo pokazati kao nešto loše za demokraciju, a to rade svi političari. Svaki put kada ciljate na glasače svog oponenta, to je također pokušaj da ih obeshrabrite da glasaju.”
Ono što njemu smeta u cijelom CA skandalu je to da je stvorena iluzija da vlade mogu štititi podatke i brinuti o privatnosti građana: “Taj rat je izgubljen. Našu bismo energiju trebali usmjeriti na organizaciju društva tako da se pobrinemo da nova era postprivatnosti bude ugodno mjesto za život.”
Što se najnovijeg otkrića tiče, tvrdi da nikada nije imao namjeru stvoriti sustav koji otkriva seksualnu orijentaciju pojedinaca. Bilo je to slučajno otkriće: “Primijetio sam uzorke u ljudskim licima i tada mi je postalo jasno da introverti i ekstroverti imaju potpuno drugačija lica. Pomislio sam da sam možda na putu zanimljivog otkrića.”
Fiziognomija ili znanost određivanja karakteristika na temelju lica nije novotarija i korijene vuče od stare Grčke, ali Kosinski tvrdi da se ne radi o istoj stvari. Štoviše, tvrdi da je fiziognomija “mješavina praznovjerja i rasizma maskiranog u znanost”. Međutim, u isto je vrijeme stvorila tabu temu od bilo kojeg pokušaja da se otvoreno raspravlja o povezanosti između fizionomije i karaktera. Dodaje i da postoje nova istraživanja koja pokazuju upravo tu vezu između lica i psihologije, ali da te nijanse nisu vidljive golim okom. Upravo tu do izražaja dolazi nova tehnologija.
“Nije mi bilo jasno kako je to uopće moguće”
U istraživanju objavljenom prošle godine Kosinski i njegov kolega Yilun Wang objasnili su da je sustav koji koristi strojno učenje uspio s velikom preciznošću detektirati razlike između fotografija gay i hetero osoba: “Šokiralo me kad sam otkrio koliko je algoritmima jednostavno detektirati razlike između gay i hetero osoba. Nije mi bilo jasno kako je to uopće moguće.”
Naravno, istraživanje se istog trena našlo na udaru kritika. LGBTQ organizacije odmah su tražile od Stanforda da se distancira od ovog “opasnog istraživanja” tehnologije koja bi se mogla koristiti za progon homoseksualaca u zemljama kao što su Iran ili Saudijska Arabija gdje se homoseksualnost kažnjava smrću.
Kosinski smatra da kritičari nisu shvatili što je želio postići jer njegova je ideja bila upozoriti na opasnost ovakve tehnologije.
Opasan alat u pogrešnim rukama
Alexander Todorov, profesor s Princetona koji se i sam bavi istraživanjem veze između lica i psihologije, jedan je od istaknutijih kritičara istraživanja koje je provodio Kosinski i dodaje da je njegov pristup prepun mana. Kosinski pak priznaje da njegov softver ima nekih nedostataka, ali i da su rezultati u skladu s prenatalnom hormonalnom teorijom, a mnogi bi mogli zaključiti kako njegov rad u ovom trenutku debelo ulazi na teren biološkog determinizma (teorija koja ljudsko ponašanje objašnjava isključivo biološkim faktorima).
Todorov vjeruje da je istraživanje koje Kosinski provodi izuzetno etički upitno te da bi ga mogle prigrliti vlade koje tehnologiju ne bi koristile u pozitivne svrhe. Prisjetio se jednog znanstveno neutemeljenog kineskog istraživanja od prije dvije godine kada je kineska vlada na temelju fotografija kriminalaca stvorila algoritam koji s 90-postotnom sigurnošću može utvrditi je li netko osuđivani kriminalac. A to je, uvjeren je Todorov, odličan put prema novoj eri znanstvenog rasizma.
Kosinski se s njim ne slaže: “Činjenica da su rezultati znanstveno neosnovani ne znači automatski da ono što pokušavaju utvrditi nije točno. Ne vidim razlog zašto ne bismo mogli predvidjeti nečiju sklonost zločinima na temelju lica. Primjerice, znamo da su razine testosterona povezane sa sklonošću kriminalu i da su u isto vrijeme povezane s određenim obilježjima na licu. A to je samo jedna od poveznica. Postoje tisuće i milijuni drugih kojih nismo ni svjesni, a koje računala mogu lako detektirati.”
Tvrdi da bi bilo razumno jasno definirati istraživanje jer “zločin” je preopćenita etiketa: “Treba vidjeti možemo li detektirati osobine ili predispozicije za potencijalne opasnosti kao što su agresivno ponašanje. Netko to mora učiniti jer, ako je ovo riskantna tehnologija, onda je vlade i korporacije očito već koriste.”
Podsjeća na opskurni izraelski startup Faception, softver koji analizira putovnice, vize i profile na društvenim mrežama i na temelju rezultata svrstava ljude u nekoliko skupina (visokointeligentni, pedofili, teroristi i slično). Inače, izraelska kompanija ima niz važnih klijenata, a u svom istraživanju kontaktirali su i Kosinskog.
Iako on poriče suradnju na istraživanju, priznaje da je razgovarao s njima, ali samo kao savjetnik.
Zanimljiv obavještajcima
To baca zanimljivo svjetlo i na njegov put u Moskvu gdje je razgovarao s predstavnicima ruske vlade: “Nije mi bila jasna svrha puta. Nisam stvarno razumio kontekst. Sjeo sam u helikopter i odveli su me do tog mjesta i izašao sam na binu. Tijekom leta objasnili su mi tko će biti na predavanju. Pričao sam o tome kako umjetna inteligencija mijenja društvo, a nakon toga su me otpremili kući.”
Kada ga je novinar Guardiana upitao jesu li razgovarali o tehnologiji koja bi detektirala seksualni orijentaciju (s obzirom na problematične ruske zakone koji ugrožavaju prava homoseksualaca), Kosinski je odgovorio potvrdno, ali nekoliko dana kasnije, nakon što je pregledao dokumente, izjavio je da nije pričao o svom “gaydaru”.
U prostoriji su bili premijer Medvedev i ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, ali nije znao tko su ostali. Možda se radilo o prostoriji punoj ruskih obavještajaca. Kosinski ne zna, ali zna da je tehnologija na kojoj radi itekako zanimljiva ne samo Rusima, već i Amerikancima i Britancima koji su mu također pristupili.
Nema sumnje da ćemo o ovom mladom znanstveniku još čitati, piše Index.hr
