Strah me otkaza, ali zapravo, ne trebam se bojati, istina o Domus Christiju i tamošnjem problemu sa stjenicama mora izaći vanka, govori za portal Dubrovnikpress.hr djelatnica Doma za starije i nemoćne Domus Christi Mirjana Raguž, koja je imala nesreću da je pred koji dan i u svoj dom unijela stjenice, insekte koji se hrane tako da sišu ljudsku krv.
Ispričala je kako joj se život od trenutka u kojem je shvatila da je stjenice unijela u kuću pretvorio u pakao, a ljuta je zato što, kako govori, na problem stjenica u Domu upozorava ravnateljicu Mirjanu Vujnović već šest godina. Inače, na temu stjenica u Domus Christiju portal Dubrovnikpress.hr već je pisao o čemu možete čitati OVDJE, a ravnateljica Vujnović u odgovoru na upit tada je samo napisala „kako su u par soba pronađene stjenice te kako se u suradnji s tvrtkom za deratizaciju i dezinsekciju čini sve da se one unište“.
Uistinu, kad se tako napiše zvuči to kao usputan problem, ali evo radi se zapravo o groznoj činjenici da već šest godine stjenice uništavaju korisnicima Doma život. Nedavno je Dubrovnikpress.hr objavio i pisma čitatelja, postavio o navodima iz tih pisama pitanja i županu Nikoli Dobroslaviću, a on je to nazvao pamfletima, o čemu možete čitati OVDJE.
Izjave zaposlenice doma Domus Christi s druge strane teško je nazvati pamfletom, a evo što priča Mirjana Raguž.
KORISNICI DOMA SE BUDE KRVAVI I U STRAHU
– Prije šest godina smo odmah ravnateljici rekle za problem, ali sigurno se četiri i pol godine ništa nije radilo. Prije godinu i pol je počelo prskanje s privatnom tvrtkom koja je u desetak puta bezuspješno deratizirala Dom. Od toga nema ništa jer su one u drvetu. Bio je i Sanitat prije mjesec dana, ali problem se nije riješio. Mi smo joj govorile da digne drvo, govorila je da nema novca, da se ne može. I što sad imamo? Ljudi su pojedeni. Pojedene smo i mi djelatnice, a svatko šuti. – navela je Mirjana Raguž.
Objasnila je kako Dom ima oko 85 korisnika, a muku sa stjenicama muči njih dvadesetak, koji su smješteni u sobama gdje je drvo.
– Ti su ljudi, stari ljudi u strahu. Boje se, grozno im je. Oni se probude izgrizeni, krvavi. Nekidan je jedna baka bila sva pojedena, ubijala je po noći te stjenice i u čašu ih je stavila 21-u. To tako više ne može. – pojasnila je Raguž.
Na pitanje zašto se o tome toliko dugo šutalo, Raguž je odgovorila:
– Ljudi su u strahu. Boje se da se Dom ne zatvori, a obično nemaju gdje ići. Treba znati još nešto. U tom dijelu gdje je drvo se nalaze siromašniji korisnici Doma, oni koji i nemaju utjecajnu djecu. Tako da je to jedan zatvoren krug šutnje. Ravnateljica im obećava da će se riješiti, ali od toga ništa nema. Djelatnice šute jer su neke dobre s ravnateljicom, a druge je isto strah da ne izgube posao. – precizirala je Raguž.
– Najgore je što to zna i župan Nikola Dobroslavić. No, on tvrdi da to nije istina. Takvo nešto je dno dna. Jako me razočarao. Zna to i gradonačelnik Mato Franković. A zna i Katica Šarac iz Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije. Ona je poznata kao drastična osoba po pitanju svog posla, ali u ovom slučaju je zažmirila. Nikome od njih ne odgovara da se Dom zatvori, ali to je nužno kako bi ti ljudi mogli imati dostojanstvenu starost. – rekla je Raguž, dodajući kako se problem može proširiti i na ostatak Grada.
NAŠLA STJENICE NA KUŠINU, ISPOD KUŠINA, NA ZIDU…
Pak, sama Mirjana Raguž, zadnja tri dana proživjela je svoju osobnu dramu sa stjenicama. Pokazala je i ranu koja je nastala od ugriza ovog kukca te je rekla „neka župan sad to vidi i promisli o svojim riječima kako priča o stjenicama nije istinita“.
– U subotu ujutro sam se probudila izgrizena. Ustala sam se i našla sam ih na kušinu, ispod kušina, na zidu na plahti! Prestravila sam se! Sve sam ubacila u mašinu, prepala sam se i nisam spavala do ujutro. Pak, u nedjelju ujutro sam ih našla u veš mašini. Fotografirala sam ih. – govori Mirjana Raguž.
– No, najviše me zaboljela reakcija ravnateljice Vujnović. Nju sam u subotu ujutro nazvala, požalila sam se na problem. Znate što mi je rekla? „Što me s tim ometaš?“, to su bile njezine riječi. Meni je inače stariji sin došao iz Norveške, posjetio me. Tako da mi je rekla da mi je možda sin donio iz Norveške. To je jedno užasno zatvaranje očiju pred problemom. Ponavljam, rekla je da mi je možda sin donio iz Norveške stjenice. – priča Mirjana Raguž, naglasivši „kako sad u stan ulazi u potpunom strahu“.
– Plaća mi nije ni pet tisuća kuna. Imam kredit koji plaćam dvije tisuće kuna. Mene će sad koštati renovacija stana sigurno 80 tisuća kuna. Tko će meni to platiti? Imam i unuku, dijete od mlađeg sina. Sad me niti oni ne mogu posjećivati. A zašto? Zato jer je netko bio neodgovoran. To neću dopustiti. Zato ću tužiti Dom, kao i Županiju i ZZJZ DNŽ. – poručila je Raguž, istaknuvši „kako izbora nema“.
Pojasnila je kako „inače na rad Doma raznim inspekcijama stižu prijave“.
– Bilo je toga, to su anonimne prijave. Ono što mogu reći je to da mislim kako se u Domu dobro radi. Moje mišljenje o ravnateljici Vujnović je inače pozitivno. Jedna prijava je bila i za mobbing, ali mogu reći da to nije istina. Nitko nas ne zlostavlja na poslu. Ali, problem sa stjenicama se mora riješiti. To je nedopustivo. Zato sam i izašla u javnost oko svega. Zbog tih ljudi koji ne mogu imati dostojanstvenu starost i zato jer je to očito jedini način da se neke stvari promijene. Treba zamijeniti taj namještaj, što se nikako ne čini. Naravno da se bojim i otkaza, uostalom ravnateljica nas je nedavno tražila da potpišemo izjavu da događanja iz Doma nećemo iznositi vanka. Ali, ja drugog izbora nemam. – zaključila je za portal Dubrovnikpress.hr djelatnica Doma za starije i nemoćne Domus Christi Mirjana Raguž.
