U srijedu je prikazivanjem dokumentarnog filma “Sestre” redatelja Zdenka Jurilja, u Širokom Brijegu otvoreno 19. izdanje Mediteran Film Festivala.
Dokumentarac donosi zanimljivu priču o sestrama Draženki i Šimi Čuljak, koje su u siječnju 1985. krenule pješice iz sela Bogodol prema Širokom Brijegu, jer nije im stigao autobus za Mostar. Po velikom snijegu, ne poznavajući dovoljno put, upale su u duboku rupu gdje su provele sedam noćiju i osam dana bez hrane i pića, odjevene u traper jakne na temperaturama koje su preko noći dosezale i do strašnih -27 Celzijevih stupnjeva.
Širokobriješkoj premijeri filma nazočile su i same sestre Čuljak uz podršku velikog kruga obitelji i starih prijatelja.
Bilo mi je puno emotivnije večeras pogledati film nego u Sarajevu. Možda iz razloga što sam bila u kanjonu prije tri dana. I onda sam to sve uspoređivala, i čini mi se realistično dosta. Imala sam neki grč u trbuhu tijekom trajanja filma, toliko sam se unijela u priču pa sve mislim hoće li njih dvije preživjeti, hoće li ih netko spasiti, a opet ja znam kraj priče. Vjerujem da je bilo emotivno i svim gledateljima, rekla je po završetku filma jedna od sestara, Draženka, za Portal Jabuka.tv.
Njezina sestra, i suputnica u zajedničkoj nevolji prije 33 godine, Šima, je istaknula kako joj je lijepo vidjeti ovoliki velik broj ljudi koji su došli zbog filma, ali i one koji su bili s njima prije toliko godina, te drage stare prijatelje i rodbinu.
Drago nam je što su svi oni došli podržati film. Nevjerojatno je bilo vidjeti i lovce koji su nas spasili. Pa sve to što smo proživjele ponovno prođe kroz glavu, i budi velike emocije u nama. Što se tiče filma, mislim da je predivno snimljen, nas dvije smo oduševljene kako je napravljen, kazala je Šima.
Draženka, koja je prije nekoliko dana išla uz pratnju GSS-a Široki Brijeg na mjesto događaja, s ciljem zaokruživanja cijele priče, i dan danas se čudi, pogotovo nakon posjete kanjonu, kako su njih dvije uopće izvučene iz kanjona.
Rekla je kako je i prije tri godine otišla u kanjon s Dragom Ćavarom, jednim od svojih spasitelja, i da joj je tada bilo čak i emotivnije to proživjeti, nego prije nekoliko dana. On ju je čak htio i nositi, ali nisu mogli otići predaleko bez kvalitetne opreme. Jer zapravo malo tko bi uspio bez dobre opreme i konopaca dosegnuti to mjesto.
Sretna sam što sam ponovno došla to vidjeti izbliza. Mislim da je pravo čudo što smo mi preživjele, a i čudo je kako su nas samo njih trojica lovaca preko užadi spasili, i nosili na svojim leđima po onakvom vremenu. Mislim da je i njima Bog dao snagu da nas nose i vuku, i da to završi sve bez većih posljedica. Znači obično seljačko uže nas je izvuklo, ističe Draženka.
Zanimljivo joj je bilo vidjeti kako na tom mjestu raste velika smokva, jer smokva joj je, kako kaže i najdraže voće.
Sestre danas žive i rade u Kanadi, imaju obitelj, pomažu osobama s amputacijom. Ostvaruju čak i zapažene sportske uspjehe.
Ja se bavim veslanjem. Prvak sam Kanade u kajaku, treća u nordijskom skijanju.Da nam se ova nesreća nije dogodila, ne bismo ni imale priliku baviti se sportom, dodala je Draženka.
Sestre su dale nekoliko poruka i mladim ljudima u Hercegovini. Smatraju kako mladi mogu uspjeti jer sve je do njih. Nikad ne bi smijeli gubiti nadu, klonuti duhom i u najtežim životnim situacijama. Istaknule su kako je život vrijedan borbe, punine, neodustajanja, ali i učenja i školovanja.
Nije stvar u tome što nam se u životu dogodi, već što mi od života napravimo. Stvar je u načinu na koji mi reagiramo i prihvatimo nešto. Sve je moguće ako ljudi vjeruju. Nas je samo vjera spasila, složno su u glas zaključile ove dvije nevjerojatne sestre za Portal Jabuka.tv.
Šima i Draženka su još dodale kako im je nakon druge prilike koju su dobile, svaki dan koji se probude žive i zdrave, dar od života.
jabuka.tv
