U tim operacijama iz više izvora imam saznanja da su srpski vojnici imali naloge, ako se moraju predati da se predaju Hrvatskim snagama, nikako muslimanskoj vojsci jer će Hrvati sa njima civilizirano postupati. To nisu samo naši izvori, nego izvori i od zarobljenih pripadnika srpskog naroda u tom vremenu, kazao je general HVO-a, Željko Šiljeg za Dnevnik.ba
Željko Šiljeg, general HVO-a i zapovjednik Operativne zone Sjeverna Hercegovina za Dnevnik.ba je govorio o 23. obljetnici oslobođenja Jajca i Dobretića i VRO Maestral.
Šiljeg je kazao kako najveće poštovanje zaslužuju obični vojnici koji su pregazili svaki metar da bi donijeli mir.
“Moja osjećanja su pomiješana, prvo osjetim ponos zbog sudjelovanja u povijesnim događanjima za hrvatski narod i u Bosni i u Hercegovini, predivna sjećanja na ljude koji su i razumno i emotivno izvršili sve postavljene zadaće kako bi priveli rat i u BiH svom kraju. Najveću zahvalnost i poštovanje zaslužuju veliki mali ljudi, obični vojnici i niži zapovjednici koji su pregazili svaki metar kako bi oslobodili Jajce i donijeli mir”, kazao je za Dnevnik.ba Željko Šiljeg.
Istaknuo je kako su sjećanja na te dane ipak gora jer hrvatski narod u BiH još uvijek nije ravnopravan.
“Bilo je ponosno, a i danas i časno sudjelovati u tim događanjima. Neizmjerljivo je bilo imati osjećanje kako smo stvorili sve uvjete za političku, pravnu, egzistencijalnu i svaku drugu ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH, međutim gorka su osjećanja danas da ništa od te ravnopravnosti nije ostvareno, iako su vojnici i ratnici izvršili svoju zadaću u potpunosti”, kazao je.
Istaknuo je, također i kako se hrvatski narod u BiH danas svodi na nacionalnu manjinu.
“Mi tada nismo znali kako će izgledati unutarnje uređenje i Bosne i Hercegovine, nadali smo se jednakopravnosti bez uzurpiranja bilo ičijih prava, međutim danas smo svjedoci mnogih negativnih promjena od svođenja hrvatskog naroda sa razine političkog naroda na razinu nacionalne manjine, do potiskivanja u svim segmentima društvenog života, pa tako se prekrajaju činjenice, kradu zasluge pa i onih koji su samo eksploatirali vojničkim rječnikom rečeno uspjeh je hrvatskih vojnika i zauzimali u drugom ešalonu bez opasnosti po život svoje pozicije danas prisvajaju sebi i u političkom i u vojnom smislu oslobađanja Jajca”, kazao je.
Prema njegovim riječima, jedan od najemotivnijih trenutaka bilo je podizanje hrvatske zastave u hrvatskom kraljevskom gradu Jajcu, kažem jedan od najemotivnijih je jer za mene jedan od najemotivnijih je bilo povratak Jajčana svome domu, to je poseban trenutak.
Hrvati su se, kako je ocijenio general Šiljeg, kao najmalobrojniji nrod u BiH morali braniti od dva agresora.
“Neka područja bilo teško održati, i da su najemotivniji negativni trenutci prihvat Kuprešana kada je pao Kupres 1992. i kada je palo Jajce 1992.
Uz obranjena područja, jedino su Kuprešani i Jajčani s oružjem u rukama sudjelovali u oslobađanju svojih domova i nakon pada se nisu raspali kao mnogi drugi, zato su ti trenutci stvarno posebni i posebno emotivni, i jedni i drugi su sačuvali kompaktnost, organiziranost, vjeru i odlučnost u povratak i to su ostvarili i to organizirani u svoje posebne zavičajne postrojbe, zato zaslužuju posebno priznanje jer su svojim primjerom pokazali kako se može ostvariti željeni cilj”, kazao je.
Suborce iz HVO-a i HV-a, kako je rekao, pamti po tome što su svakodnevno u hodu rata upijali znanja i vještine, poboljšavali organizaciju, pripremali postrojbe, izrasli u vrle ratnike, zapovjednike, od najnižih do najviših razina, i što se tiče Hrvatskog Vijeća Obrane i što se tiče Hrvatske vojske.
“Kada je dana zadaća, više nitko nije mogao zaustaviti tu odlučnost, snagu i volju za ostvarenje pravednog cilja, oslobađanja područja na kojima su više od tisućljeća obitavali Hrvati”, kazao je.
Na agresorskoj strani bilo je, prema njegovim riječima, mnogo onih koji su završavali vojne škole, ali je jako upitno njihovo znanje kada nisu bili svjesni temeljnih vojnih postavki, kao da nikada nisu čuli za vještinu ratovanja, za Karla von Clausewitza i o drugima koji su tisućama godina proučavali društvenu pojavu koja se zove rat. Naravno da su 1991. i 1992. godine bili nadmoćni, posebno u logističko-tehičkom smislu, i imali ogroman uspjeh u prvom udaru koji su desetljećima planirali, međutim tadašnja hrvatska vješta politika i diplomacija osigurale su predah u ratu, i to je ključna situacija, tko bolje iskoristi predah u ratu, taj će završiti rat u svoju korist.
“Nakon prvog udara koji je hrvatski narod junački izdržao, istina uz ogromne žrtve, taj zastoj je iskorišten za organiziranje, reorganiziranje, popunjavanje, obučavanje i pripremanje i Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane koji su kolokvijalno nazvani Hrvatske snage zajedno sa svim ostalim snagama koje su sudjelovale u obrani i oslobađanju domovine i naroda, dok su agresorske snage iscrpile se višegodišnjim statičnim položajem, sigurni da su zaokružili svoje političke interese, i da ih nitko ne može pomjeriti, međutim, kada su ih hrvatske snage pomjerile, više ih nitko nije mogao zaustaviti, a ovoga puta u suprotnom smjeru, tako da je i cijela Banja Luka bila spakirana za pokret, a tko ne vjeruje neka pročita memoare srpskog generala Slavka Lisice”, kazao je.
Naglasio je i kako u memorima srpskih vojnika s jajačkog ratišta stoji da su imali naloge da se predaju Hrvatskim snagama, a ne bošnjačkoj Armiji BiH jer su HVO i HV civilizirano postupali prema zarobljenicima.
“U tim operacijama iz više izvora imam saznanja da su srpski vojnici imali naloge, ako se moraju predati da se predaju Hrvatskim snagama, nikako muslimanskoj vojsci jer će Hrvati sa njima civilizirano postupati. To nisu samo naši izvori, nego izvori i od zarobljenih pripadnika srpskog naroda u tom vremenu”, kazao je.
Ocijenio je i kako bi Jajce trebala biti stožerna točka u povijesnom i svakom drugom smislu koja će ujedinjavati Hrvate u BiH.
