Home Gospodarstvo ‘Nisu svi ljudi u državnoj službi nesposobni’: pročitajte razgovor s nekadašnjim drugim...

‘Nisu svi ljudi u državnoj službi nesposobni’: pročitajte razgovor s nekadašnjim drugim čovjekom SOA-e, prijateljem Milijana Brkića i jednim od imućnijih Hercegovaca, o kojem ni Google ništa ne zna

SHARE

Zima u Baškoj Vodi je kao na otoku. Mjesto hibernira. Štekati vezani lancima, otvoreni tek zimski kafići, restoran radi samo u sklopu hotela, parkinzi prazni. Vrti se rivom kolo od grana i prašine k’o u špageti vesternima, usred dana trgovine zaključane. Ako vam što i zatreba nakon Dnevnika, morate u auto, pa na benzinsku do Makarske.

Zimi tolika tišina vlada među sablasno praznim apartmanima, da sve do biokovskih sela jasno dopire navijanje sa stadiona NK Uranije. A taj je teren nedaleko od mora. Okružen kućama i zgradama. Uz gornju stranu tribina, pa kad se ide bliže cesti, nalazi se parcela od 2700 kvadratnih metara. Na njoj se gradi 36 novih apartmana. Kompleks “Noemia”.Babe nalakćene na prozore gledaju u gradilište gdje su tri zgrade dobile jasno obličje. Bit će tu recepcija, bazen, dječji park. Luksuzni sadržaji. Praktički – hotel. Motaju se radnici, bageri. Stiže, vidi se jasno s prozora, neka blindirana limuzina. Izlazi čovjek. U ranim četrdesetima, pristojno odjeven.

– Čiji je ovaj? – pitaju se začuđene susjede.

Tek ispod glasa došljaka nazivaju James Bond. Ali, mi smo uspjeli pronaći puno ime. Jurčević. Josip Jurčević, piše Makarska kronika.

U najkraćim crtama – deset je godina bio zamjenik ravnatelja SOA-e. Sigurnosno-obavještajne agencije. Državnu službu napustio je 2012., a danas je poduzetnik s milijunskim investicijama. Ovaj 42-godišnji Hercegovac definitivno spada među imućnije stanovnike Lijepe naše, kreće se i u važnom društvu, pri čemu ne skriva prijateljstvo s potpredsjednikom Sabora Milijanom Brkićem.

U najdužim crtama, možemo kazati da je odmah po odlasku iz Agencije, postao direktor tvrtke “Luka Ploče energija”.
Čak ni Google o Jurčeviću ne zna puno. Nismo našli njegovu izjavu zabilježenu u medijima. Nema ni kvalitetne fotografije. Ako i mislite da ima, varate se. Često mu nalijepe sliku povjesničara Josipa Jurčevića koji se onomad bio kandidirao za predsjednika.

Za našega Jamesa Bonda piše tek da je njegova supruga, zajedno sa suprugom Milijana Brkića, godine 2007. u vrijeme dok su obojica bili visokopozicionirani dužnosnici SOA-e, uložila u proslavljeni Opatovina projekt zbog kojeg su uhićena druga dva ulagača – Petar Šola i Drago Brekalo. Ta afera vezana za Karlovačku banku bila je teška 170 milijuna kuna.

Jurčević, kad ulazi u velike investicije, voli raditi s partnerima. Oni također imaju planove po Baškoj Vodi. Zovu se Zoran Gobac i Pavao Vujnovac. O njima Google ponešto već zna.

Piše, recimo, da su posrednici između ruskih investitora. Za Gobca navodi da je “rukometaški Zdravko Mamić”. Dopredsjednik je Rukometnog saveza kojemu je Vujnovićeva tvrtka “Prvo plinarsko društvo” glavni sponzor. Pa otud i naziv klubu PPD Zagreb.
Da dočaramo Pavla Vujnovca, poznatog kao slavonskog kralja plina, recimo da je posudio 4.2 milijuna kuna za kampanju HDZ-u ono kad se Kolinda Grabar-Kitarović natjecala na izborima za predsjednicu.

Imena Jurčevića, Gobca i Vujnovca provlače se kroz tvrtke raznih djelatnosti. Sve su veoma uspješne. Često s višemilijunskim dobitima nedugo nakon osnivanja. Što god taknu, pozlati se.
Primjerice, lani u kolovozu tvrtka “AMR sustavi”, gdje su suvlasnici, piše Poslovni dnevnik, Gobac, Jurčević i tvrtka “Iskraemeco”, već u prvoj godini rada ostvarila je prihod od 40,7 milijuna kuna, te 2,9 milijuna kuna dobiti. Potpisali su sporazum s HEP-om za isporuku brojila. Okvirno vrijedan 87 milijuna kuna. A samo dvoje zaposlenih.

Zašto vas zatrpavamo s tim podacima? Zato što se spomenuta tvrtka “Iskraemeco” provlači i po podbiokovskim zemljišnim knjigama. Otkupili su kredit vlasnika hotela “Dubravka” u Baškoj Vodi. Malo su nezadovoljni jer im nije prošla nedavna ponuda za otkup hotela “Hrvatska” u istom mjestu. Davali su preko 42 milijuna kuna.

Ali, najprije da upoznamo Josipa Jurčevića. “Agenta” kojemu se Baška Voda toliko svidjela da tu planira provesti dio života. Veseli se, kaže, ljetovanjima. Onako usput, kupio je i kuću u samom centru mjesta. Za svoj gušt, renovirao je u dalmatinskom stilu. Tu sastavlja popis poslovnih investicija u malo priobalno mjesto. Dok gradi tri zgrade, privodi kraju kupnju hotela “Gađa”. A to je samo početak.

Priložili ste nam projekt kompleksa “Noemia”, smještenog iznad nogometnog terena u Baškoj Vodi. Kakav će objekt biti?

– U tri zgrade bit će po 12 apartmana, dakle 36 ukupno. Kompleks je još u izgradnji. Planirano je da se završi iza Uskrsa. Kategorizirat ćemo ga na četiri zvjezdice. Svaka zgrada imat će zajedničke prostorije, bazen, sunčalište i dječje igralište. Potpisali smo ugovor s agencijom “Apolo” na tri godine za 154 dana godišnje. Lokacija je fina za ovaj tip turizma. Pruža mir gostima i blizinu gužve.

Kako ste došli na ideju da se počnete baviti turizmom?

– Dugo se razmišljalo o tom ulaganju, budući da mi radimo druge stvari. Energetiku, software, nekretnine i slično. Malo disperzije u turizam nije loše.

Kad kažete “mi”, onda mislite na koga?

– Komples “Noemia” moje je privatno ulaganje, ali inače radim s partnerima. Mi kao “Adria Coast turizam”, tvrtka u kojoj sam ja suvlasnik, dali smo ponudu za kupnju hotela “Hrvatska” u Baškoj Vodi, ali nismo prošli. Pratio sam po medijima, vidim da je sada u tijeku osporavanje vlasništva, no mislim da je država upisana čisto jedan kroz jedan. Imali smo namjeru kompletno rekonstruirati. Podići na četiri zvjezdice i urediti zajedničke sadržaje. Lokacija je prvi red do mora i jedna od rijetkih zadnjih, dobrih lokacija.

Koliko ste ponudili?
– Okvirno, mislim oko 42 i po milijuna kuna. Planirali smo još desetak milijuna eura uložiti za obnovu. Partneri su mi bili tvrtka “Iskraemeco” iz Ljubljane, Zoran Gobac i Pavao Vujnovac, vlasnik energenata.

Kakve su veze tvrtke “Iskraemeco” s hotelom “Dubravka”, također smještenima u Baškoj Vodi prvi red do mora?

– Hotel “Dubravka” nije naše vlasništvo, već od bivšeg vlasnika. Još uvijek. Za sad. Mi, odnosno “Iskraemeco”, od Erste banke smo kupili potraživanja. Drugim riječima, kupili smo kredit. Ako ga bivši vlasnik vrati, ostaje njegov, ako ne… U svakom slučaju, vlasnik potraživanja je “Iskraemeco”, tvrtka koja je naš partner u tvrtki “Adria Coast turizam”.

Pretpostavljam da vam to nije jedini građevinski pothvat?

– Razvijamo više nekretninskih projekata. Vlasnici smo zgrade u Zagrebu, na Radničkoj cesti. Iznajmljujemo je Ersteu i Croatia osiguranju. Imamo objekt u Umagu, 130 apartmana i restoran što sad završavamo pa ćemo ići s tim u prodaju iduće ljeto. U Ljubljani planiramo 350 stanova. Sad smo u fazi projektiranja, ishođenja dozvola. Kroz pola godine krećemo u izgradnju. Bavimo se investicijama. Svaka dobra poslovna prilika se analizira.

Dosta uspješno radite. Kad ste iz državnih službi prešli u poduzetništvo, kako se to konkretno dogodilo? Odakle vam početni kapital?

– Čitav život sam se bavio organizacijom. Nisu vam svi ljudi u državnoj službi nesposobni. Ima jako prosperitetnih. Bavio sam se organizacijom, strategijom. Generalno. To je uvijek široka tema.

Kakvom organizacijom? To je širok pojam.

– Generalno, organizacijom sustava. Organizacijom svega

U Sigurnosno-obavještajnoj agenciji?

– U sustavu državne uprave. Bio sam na najvišim dužnostima, rukovodećim. Uključuju bavljenje organizacijom. I svaka tvrtka vam je organizacija i upravljanje.

Hm. Dobro. I tu ste, jednostavno, imali dovoljno veliku plaću da krenete u neke milijunske investicije?

– Nisam krenuo u investicije, zaposlio sam se u Luci Ploče.

Na mjesto direktora pod-tvrtke “Luka Ploče energija”?

– Da.

I od tamo ste krenuli u poduzetništvo?

– Tako je.

A sad ste ovdje! Projekti se po Baškoj Vodi razvijaju, kupujete i hotel “Gađa” kako čujemo, ali sebi za dušu pravite kućicu…

– Da. U Baškoj Vodi planiramo provoditi vrijeme. Dolazit ćemo ljeti. Tu je fino. Za sad je tako.

Odakle ste vi porijeklom?

– Iz Tomislavgrada. Ma sve je to u sat vremena. Baška Voda mi je od djetinjstva vrlo interesantna. Često sam tu dolazio. Smatram da je jedno od uređenijih mjesta. Čitava Makarska rivijera odlična je za turizam i ulaganje, počevši od prirodnih ljepota i mikrolokacije, pa do jako dobre infrastrukturne uređenosti.

Pričalo se da ste trebali biti imenovani predsjedničinim savjetnikom na tom polju?

– To nije istina. Nikad nisam imao veze s politikom, niti ambicije u njoj biti, a uvijek su me stavljali u taj kontekst. Ljudi koji su mi bili bliski i radili sa mnom krenuli su u politiku, a onda je krenulo povezivanje mene s njima. Znam puno političara iz jedne opcije, i druge i treće. Iz svih. Mediji su prenijeli neistinitu informaciju o zapošljavanju na mjesto savjetnika.

Je l’ vam uzbudljiv bio posao u SOA-i? Ima li išta kao u filmovima?

– Svega ima. Bude i prosječnog i zanimljivog. Bitan je to posao. Nosi jako puno tereta za ljude koji rade unutra. Traži dosta odricanja. Ali svaki je posao interesantan, bitno je samo kako ga doživljavaš. U SOA-i sam bio skoro 14 godina, deset od toga pomoćnik ravnatelja. Prošao sam od najnižih do najviših stepenica. Otišao sam 31. prosinca 2012. godine. Ali ne bih o sustavu pričao. Takva su pravila. Svako medijsko istupanje je zakonski regulirano i to treba poštovati. Čovjek mora držati i do sebe i do sustava. Ionako, nisam ja od velikih istupanja u javnost.

Prije tri godine bili ste još u tridesetima. Za takvu biografiju kakvu vi imate, to je baš…

– Rano sam krenuo. Bio sam u službi 14 godina. Dosegao maksimum i odlučio se maknuti. Znate, ne možete na vrhu biti vječno. Iza toga ili ostajete na savjetničkim pozicijama ili idete dalje. Smatrao sam da je vrijeme za iskorak. Nisam imao više izazova ostati u sustavu. Krenuo sam u poduzetništvo. Nakon Luke Ploče, s partnerima Vujnovcem i Tonijem Bračićem krenuo sam u druge projekte. Energija, nekretnine.

Nema ništa loše da se investira u neko mjesto, ali u Dalmaciji dosta ljudi omraženo izgovara pojam “hercegovački kapital”, vežu negativne konotacije. Jeste li vi to primijetili?

– Čuo sam raznih priča. Kad sam došao u Bašku Vodu i kupio zemljište, prostorni planovi su bili doneseni prije nego sam ja znao za parcelu. Postojao je koridor puta koji sam ispoštovao. Radim isključivo u skladu s planom, s pravomoćnim dozvolama, poštujem susjede. Ima onih koji nisu toliko dobronamjerni. Pokušavaju preko mene rješiti neke svoje probleme. Ne zanimaju me uopće. Ne bavim se ni s kim, a čujem da sam interesantan svima.

Poznajte li kolege iz vašeg kraja? Dosta ih ulaže po Rivijeri, primjerice, Blaž Petrović?

– Ne poznajem ga, on je iz Ljubuškog. Ali, recimo, Papić ovuda ulaže, a ima benzinske postaje i punionicu plina u Tomislavgradu. Družim se s mnogima, no nisam klanski orijentiran. Što se tiče posla, moji partneri su puno šira priča.

Kakvi su oni? Mislim na Gobca i Vujnovca?

– Nisu tu, pa ne bih o njima. Ma apsolutno su u redu u svakom pogledu.

Bez obzira na to što se oko njih spominju mutnije radnje? Gobca mediji vole nazivati “rukometnim Zdravkom Mamićem”?

– Nemojte mistificirati. Gobac je humanitarac, dobrotvor, čitav život posvetio humanitarnom radu, u poduzetništvu je 40 godina. Nema prekršajnu prijavu u životu. Da znam nešto loše o njemu, s njim ne bih provodio vrijeme. Za njega bih dao ruku u vatru.
Jako puno privatnog novca investirao je u sport, nesebično pomaže. Preuzeo je rukometni klub PPD Zagreb, otada do danas je u samom vrhu osvojio sve što se moglo – na svakom nivou. A kako se koga naziva i iz kojeg razloga, to apsolutno ne znam.

A pa lijepo. Evo, u Baškoj Vodi nema rukometni klub. Možda bi se moglo nešto organizirati?

– Mora biti lokalna inicijativa. Što se tiče pomoći, tamo di mi jesmo, investiramo i u sport. Mora biti i društvene koristi.

A što ćete zimi s ovih 36 praznih apartmana?

– Za sad ne znam. Zaposlit ću dosta ljudi na cijelu godinu i na puno radno vrijeme. Dio sezonaca, dio za stalno. Recepcija, spremačice. Planiramo dvadesetak tisuća noćenja u sezoni. Ostatak godine održavat će objekt. Teško je svaku sezonu naći nove ljude. Ne možeš očekivati da netko raditi pet mjeseci, a ostatak godine čekati. Već smo našli radnike, ali već razmatramo i daljnje investicije ovdje. Razgovarao sam s ljudima koji su dugo u turizmu. U Baškoj Vodi vide velik potencijal, za razliku od ostalih mjesta u blizini. Orijentiramo se na nju. Ali, ako kakva dobra prilika naiđe na ostatku Rivijere, svakako ćemo je realizirati.

S Draganom Primorcem osnivač splitske Forenzike– Diplomirao sam kriminalistiku, magistrirao na Ekonomskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, jedan sam od osnivača doktorskog studija na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu “Ekonomija i globalna sigurnost” gdje sam danas polaznik, nisam još doktorirao.

Završio sam diplomatsku akademiju u Zagrebu i s profesorom Draganom Primorcem jedan sam od osnivača studija forenzike u Splitu gdje sam bio član povjerenstva za kadrove i pomoćnik pročelnika katedre za nacionalnu sigurnost.

Moj prijatelj Milijan BrkićJesu li vaše veze s potpredsjednikom sabora Milijanom Brkićem. o kojima se također piše, neistinite?

– Što znači “veze”?

Zajedno ste bili u tajnoj agenciji visokopozicionirani dužnosnici, tadašnje supruge su vam, uz kasnije uhićene Šolu i Brekala, osnovale Opatovina projekt…?

– Gledajte, to je završilo. Prožvakano u javnosti davno. Milijan i ja ne radimo ništa, nemamo nikakve firme, zajedničke poslove… Niti on ulaže sa mnom u Bašku Vodu.

A vaše supruge?

– Ništa, znači. Jednom kad vas nešto slažem, pišite što želite. Ja sam se odredio za neki drugi smjer.

Jeste li u kontaktu s Brkićem? Kakve su vaše prognoze, hoće li ga smijeniti zbog afere s odavanjem tajni istrage prostitutkama?

– Dobri smo prijatelji, znamo se još od prije SOA-e. Ne čujemo se baš često, ali tu i tamo se sretnemo. Hoće li ga maknuti? U politici je sve moguće. Teško mi je procijeniti ovaj put.