Kada se spominju tenis i Međugorje, malo tko na svijetu da se odmah neće sjetiti svjetskih prvaka Ivana Dodiga i Marina Čilića, koji su uz Davis Cup, ovome malom mjestu koje broji samo četiri tisuće stanovnika donijeli čak četiri Grand Slam naslova, Marin Australian Open i juniorski Roland Garrosa, dok je Ivan Dodig donio dva naslova iz Roland Garrosa, jedan u muškim, a drugi u mješovitim parovima.
No, upitali smo se ovih dana što je sa ženskim tenisom, navodi portal Herca.
Njihov izvor iz Međugorja uputio ih je na mladu Petru Ivanković, koja trenutno u Americi pohađa Azusa Pacific University, privatno sveučilište u Kaliforniji, gdje uz tenis stječe i visoko obrazovanje.
Razgovarali su s Petrom koja je na početku rekla kako ju je tenis osvojio od malih nogu.
-Moja ljubav prema tenisu počela je još od malih nogu. Već sa četiri godine taj sport me osvojio, i ta ljubav prema tenisu nastavlja se sve do danas.
Pretpostavljamo da su prvi teniski koraci započeti u TK Međugorje?
-Tako je. Nakon sto sam pokazala zanimanje za tim sportom, moja obitelj je stala uz mene,i učlanili su me u TK Međugorje.
Prije mjesec dana za portal Herca iz Libanona je govorio teniski trener Željko Dodig. Kolika je njegova uloga u tvom teniskom odrastanju?
-Uloga trenera Željka u mom teniskom odrastanju je velika. On je bio jedna od prvih osoba koja me uvela u taj svijet,i sa sigurnošću mogu reći da sam vidjela uzor u njemu. Zahvalna sam mu na svemu, govori Petra za Hercu, te nadodaje kako odluka za odlaskom u Ameriku i nije bila baš lagana.
-Razdoblje u kojem sam razmišljala o odlasku nije bilo jednostavno. U svemu sto uradiš kroz život općenito, uvijek imaš pozitivne i negativne strane. Bila sam u Italiji nekoliko godina, i to je jedno od mojih pozitivnih iskustava, ali sam razmišljala da za sebe moram uraditi još nešto bolje. Tako sam odlučila da uz tenis, želim imati i veliko obrazovanje. Uz cijeli period treniranja i odrastanja kroz sport, stizale su i mnoge ponude. Tako i ta da dođem u Ameriku. Na početku nije bilo lako rješiti sve to što nosi sam odlazak, a i novi jezik s kojim sam bila površinski upoznata. Uz trud i veliko odricanje, sve se može, tako i ovo.
Možeš li nam malo približiti kakav je život na koledžu, kakve obaveze sa sobom nosi?
-Život na koledžu nosi velike obaveze. Uz tenis, treniranje nekoliko sati dnevno, moramo ispoštovati predavanja. Ako poštuješ učenje, profesori poštuju tvoj sport. Razlikuju se dosta od nas. Profesori su na raspolaganju učenicima u svako doba dana. Pomažu u svemu. Dosta putujemo zbog teniskih turnira,pa učimo u putu. Uz sve obaveze treniranja i učenja, imam i dodatne treninge. Te treninge planira i šalje trener iz Međugorja, Franko Gugić. S tim imam još veću kondiciju, a uz to i dobru motivaciju. Ako želiš biti dobar u tenisu, moraš dati sve od sebe i za školu. Jednostavno, jedno bez drugog ne ide.
Sigurno je kako ga pohađa još mladih tenisača i tenisačica s ovih prostora?
-Tako je. Kod nas ima dosta tenisača i tenisačica koji su trenutno na koledžu, ali isto tako ima i onih koji su završili i koji su meni puno pomogli i od kojih sam dobila korisne savjete, govori nam Petra, koja kaže kako odlazak na koledž nije odlazak od profesionalnog tenisa.
-Koledž nije odmak od profesionalnog tenisa. To može predstavljati samo još jedan plus u životu. Ako treniraš dovoljno i želiš uspjeti, nakon sto se koledž završi, može se vratiti profesionalnom tenisu.
Kada smo već spominjali Međugorje i tenis, ne možemo da se ne osvrnemo na Ivana Dodiga i Marina Čilića?
-Odrasla sam gledajući Ivana i Marina koji su bili i ostali moj uzor. Oni su najbolji primjer toga da se rad i veliko odricanje isplati. Učinili su ponosnima sebe, svoje obitelji, a i svoj kraj.
Može li možda Međugorje u bližoj budućnosti iznjedriti i jedno veliko ime ženskog tenisa?
-Za to se svi nadamo. Uz to što Međugorje ima tenisače koji su uspješni, bilo bi veliko veselje da se u to sve uključi i jedno ime u svijetu ženskog tenisa, kazala je za Hercu Petra Ivanković.
