Nadnaravni doživljaj koji je “Slobodnoj” ispričao triljski župnik don Stipe Ljubas, prema kojem mu se u molitvi objavilo mjesto na kojem je zaglavljeno tijelo tragično stradalog radnika Davora Pozniaka u nesreći u Hidrocentrali Dubrovnik, nije nepoznat u kršćanskoj duhovnosti, ali nije ni baš uobičajen.
Podsjetimo, don Stipe tvrdi kako se u subotu molio za dušu Kristine Šušnjare, djevojke čije je okrutno ubojstvo prije nešto više od deset godina potreslo Hrvatsku, te je u jednom trenutku u viđenju shvatio kako tijelo radnika voda nije izbacila iz tunela u more, već je ostalo zaglavljeno u bočnom rukavcu. Iste večeri obavijestio je državnog tajnika Marija Šiljega o lokaciji tijela, te je na papiru nacrtao mjesto gdje se radnik nalazi, a tu je sliku ugledao u podsvijesti tijekom molitve. U tom je sporednom tunelu dan kasnije i pronađeno tijelo poginulog radnika.
Don Stipe kaže kako ovo nije njegovo prvo viđenje kao Božji dar, navodi kako je policiji predao skicu mjesta gdje je nađeno tijelo nesretne Kristine Šušnjare, a skicirao je i mjesto na kojem je pronađena Antonija Bilić, srednjoškolka iz Kričaka, ubijena 2011. godine. Triljski župnik odbija ovo kao njegovo viđenje, te smatra kako ga treba pripisati Kristini kao posrednici i njezinoj čistoj duši.
Priča o pokušaju silovanja i brutalnom ubojstvu Krstine Šušnjare, 21-godišnje djevojke, šokirala je hrvatsku javnost, a njezin ubojica Luka Pezelj osuđen je na 31 godinu zatvora. S dugim vremenskim odmakom i nakon don Stipina svjedočanstva, mogao bi drugačije zvučati pokušaj Pezeljeva suicida u pritvoru rezanjem žila na vratu i rukama: tvrdio je kako mu se Kristina ukazala u snu i rekla mu da se ubije!
Neobične priče
Međutim, mediji su nakon njezina ubojstva donosili i druge neobične priče o njezinoj naravi, očito je kako je bila riječ o nadarenoj djevojci koja je pisala lijepu, pomalo mračnu poeziju, ali i imala neobične snove.
– Sanjala sam svoju smrt i nezapamćen sprovod u Trilju – ispričala je ujaku pola godine prije nego što je okrutno ubijena, te ga začuđenog tješila: “To je, ujko, samo prijelaz duše u novi život!” Kristinini roditelji ispričali su i kako je posljednje noći prije smrti njihova jedinica usnula san koji im je odbijala prepričati. No, rodicu koja je s njom spavala u sobi probudio je Kristinin vrisak. Ni njoj nije željela kazati što je sanjala: “Ne smijem ti reći što sam sanjala, pripast ćeš se…”
A proročanski zvuče i njezini stihovi uklesani na nadgrobnoj ploči na triljskom groblju: “Moja uloga još svršila nije, a zastori se spuštaju. Moja priča pročitana nije (…) Odlazim tamo gdje predstavu svoju izvesti mogu…”
O neobičnim događajima u Trilju razgovarali smo i s dvojicom svećenika, hrvatskih teologa koji su se u znanstvenom radu bavili “graničnim” pojavama.
– Različite proročke objave nisu strane kršćanstvu, kako od davnina tako i u naše vrijeme, a vežu se i za mnoge svece, poput don Ivana Bosca ili padre Pia iz Pietrelcine. Ipak razlika je u sadržaju objava, jesu li one poslužile dobru zajednice ili je riječ o vidovnjačkom naporu kojim se izmjenjuje stanje svijesti. Dar prorokovanja pripada Bogu i kršćani ne bi time smjeli manipulirati – kaže dr. fra Josip Blažević, vrsni poznavatelj istočnjačke duhovnosti i novih religioznih pokreta, dodajući kako je duh spoznaje posebno prisutan u karizmatskim kršćanskim pokretima – kao dar Duha Svetoga.
Isusovac dr. Mijo Nikić, profesor psihologije i duhovnog života, smatra kako bi ponajprije trebalo otkloniti slučajno preklapanje “viđenja” i mjesta na kojem je pronađeno tijelo:
– Natprirodni govor kroz medije – posrednike nije uobičajen u kršćanskoj duhovnosti, ali znam vrlo malo podataka o cijelom slučaju da bih mogao više reći. Generalno govoreći, moramo uzeti u obzir i podsvijest, koja može vrlo snažno djelovati na ljudsku psihu. Radije bih bio malo rezerviran…, piše Misija.
