U malom Livnu, smrtnost ne jenjava.
Sedmi je dan od iznenadne smrti poznatog i omiljenog Livnjaka, 74-godišnjeg Mehe Đonlagića. Hladnog pretposljednjeg siječanjskog dana 2019. godine, presječen je život još jednog od dragih Livnjaka. Što zbog boležljivosti, što zbog tuge za tek udatom i ubrzo tragično preminulom kćerkom u Njemačkoj 09.02.2015. godine, Meho nije dočekao četvrtu godišnjicu smrti svoje jedinice.
Preselio je na bolji svijet i ukopan je uz roditelje na livanjskom groblju „Kraj“, dok je njegova miljenica za kojom je neizmjerno patio, smiraj našla na groblju u Beču. Svi koji su ih poznavali, nadaju se da su se sreli na nebu. Duše to mogu i djela ljudska koja ostaju nakon smrti.
Brojni Livnjaci uistinu žale za Mehom, kojega posljednjih dana nema u njegovom uobičajenom penzionerskom, prijepodnevnom korziranju gradskim šetalištem. Nema ga više ni u njegovom omiljenom kafiću „Time“ u centru grada, u kojeg je svakodnevno navraćao s prijateljima i poznanicima i premda penzioner, rado častio.
„U Time-u sve je isto, samo Mehe nema“, govore svakog prijepodneva stalni gosti. A pogled na, do prije par dana, Mehi omiljeni okrugli sto, za kojim je najčešće stajao i koji je u momentu našeg snimanja bio prazan, zaista je bio težak, kako gostima, tako i konobarima.
Kafić „Time“- sve je isto, samo Mehe nema…
Piše: Ale Kamber, Livno
