Bila je to večer u kojoj su, čini se, podjednako uživali, i publika u prepunom gledalištu, i sami akteri na Maloj sceni HNK Mostar.
Književno-kazališnim programom, u koji se odlično uklopilo i predstavljanje „Odabranih komedija“, u Mostaru su tako, u sklopu Mostarskoga proljeća 2019., premijerno započeli Dani Mire Gavrana.
U opuštenom razgovoru s Misijanom Brkić-Milinković, glavnom tajnicom MH Mostar, najprevođeniji i najprodavaniji hrvatski književnik, otkrivao je zanimljive detalje iz svoga života, promišljanja o vjeri, međuljudskim odnosima, najmlađima kao čitateljskoj publici, o tomu kako je nastajao roman „Nekoliko ptica i jedno nebo“,o fra Didaku Buntiću, svojim vezama s Hercegovinom, obiteljskom kazališnom poslu u Teatru Gavran…
GavranFest dosad je organiziran u četiri zemlje: Slovačkoj (u Trnavi), Poljskoj (u Krakowu), Češkoj (u Pragu) i Njemačkoj (u Augsburgu), a tu je, već četiri godine zaredom, Let s Gavranom u Novoj Gradiški te Dani Teatra Gavran u Malome Lošinju, pet godina zaredom.
Ipak, kako doživljavate ove Dane u Mostaru, gosp. Gavran?
– Iskreno, doživljavam kao iznimnu čast i iznimno me vesele jer su moji korijeni i po ocu i po majci – hercegovački…Moji Gavrani su do 1921.godine živjeli u Rastovači nedaleko od Posušja, a majka mi je rođena Hercegovka i u Mostaru je završila učiteljsku školu. Ja sam, praktički, jedini rođeni Slavonac u obitelji i stoga mi je bilo iznimno zadovoljstvo što sam u svome zadnjem romanu – Nekoliko ptica i jedno nebo, u kojemu je jedan od glavnih junaka fra Didak Buntić, na literarni način povezao Hercegovinu i Slavoniju. S velikim zadovoljstvom sam u protekla tri desetljeća surađivao s kazališnim ljudima iz Mostara, a i moje predstave su u proteklih dvadeset godina često gostovale na Danima Matice. Jednom riječju – na ovaj način ste me još više „posvojili“, na čemu sam vam istinski zahvalan… A bogme ste me i obvezali da još više budem vaš, rekao je Gavran.
Fotografije: Stojan Lasić i Marin Knezović/Matica hrvatska Mostar
