Koncerti srbijanske zabavljačice Lepe Brene u Zagrebu, a ponajprije činjenica da je dvije večeri zaredom rasprodala Arenu Zagreb uz veličanje jugoslavenstva i bratstva i jedinstva, te vrijednosti koje su bile službeni državni i društveni okvir i Hrvatima do 1990. godine, podigli su puno prašine na društvenim mrežama i na nacionalnim alternativnim medijima, piše Dragan Troskot čiji komentar prenosimo.
No, nisu u tzv. mainstreamu, a morali su. Nekoliko je stvari u svezi s tim važno istaknuti ispod prilično ostrašćenih polemika na društvenim mrežama.
Prvo, država ne može, niti smije propisivati, dakle ni zabranjivati glazbene, zabavne, umjetničke ukuse. No, svaka pristojna država čitavim nizom instrumenata utječe i mora utjecati na usmjeravanje ukupnog identitetskog profila svoga naroda pa je stoga stajališta fenomen pomame za zabavom tipa Lepa Brena više nego indikativan i razlog za dubinsko propitkivanje kvalitete odgojno-obrazovnih programa, hrvatskog kazališta, filmske industrije, kviaificiranosti i trendova u medijima, pogotovo na državnoj HRT. To je također ozbiljan povod za promišljanje o državnim politikama, koje odlučuju izravno ili neizravno o ukupnim društvenim okvirima ili pravilima u kojima nastaju realni afiniteti generacija hrvatskog naroda.
Drugo, pokušaji da se rasprava o ukusima ili afinitetima svede na teren usporedbi očitoga oduševljenja jednoga nezanemarivoga broja ljudi za ovim što radi i simbolizira Lepa Brena, s oduševljenjem, koje hrvatski narod iskazuje prema glazbi i simbolici Marka Perkovića Thompsona su promašeni i nekorektni iz puno razloga, od kojih ću se ovdje suzdržati od presuđivanja o stvarnoj glazbenoj vrijednosti Thompsonovog opusa u odnosu na Lepu Brenu. To je uvredljivo za Thompsona i pristojne ljude. Naime, Thompson je hrvatski umjetnik, glazbenik i zabavljač, hrvatski je državljanin, a Lepa Brena nije. Da bi bilo koji stranac, a pogotovo javnoga profila mogao javno djelovati u Hrvatskoj, on mora dobiti dopuštenje hrvatske države. Tu dolazimo na najvažnije.
Treće, Republika Hrvatska, kao i svaka pristojna država u svijetu primarno mora voditi računa o interesima svoga naroda, a jedan od modela skrbi o tim interesima, koji je ekskluzivitet država, je i dopuštanje ulaska stranim osobama na teritorij pod jurisdikcijom Republike Hrvatske. Pristojne države vode računa da se ne dopušta ulazak na svoj teritorij onome tko se ogrješio o njihov narod, zagovarao ili promovirao njegovo uništenje, a to se odnosi na sve osobe za koje postoji takva sumnja. Države zadržavaju diskrecijsko pravo uskratiti dopusnicu za ulazak na svoj teritorij, kome god žele. Lepa Brena svakako potpada pod status osoba čiju simboliku, rad i djelovanje ozbiljno valja razmotriti i koju čitav niz uzornih demokratskih država, da imaju hrvatsko nacionalno sjećanje, nikako ne bi pustili na svoj teritorij.
Četvrto, u hrvatskom Ustavu postoji tzv. Tuđmanova tvrđava, članak 135., stavak drugi, u kojemu piše: “Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanju dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku”. U Izvorišnim osnovama Ustava gdje se definira razvoj i izvorišta današnje hrvatske države, piše:…”na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi”.
Koncerti Lepe Brene su po svemu viđenom, što se neupitno može potvrditi pregledom objavljenih video poruka bili su i politički skupovi u kojima se veličalo jugoslavenstvo, zabranjeno državno zajedništvo, zabranjeni državni poredak čija je inkriminiranost označena pojmom “prekretnica” i na kojima se izravno i neizravno pozivalo pristaše na nelojalnost prema ustavnom poretku Republike Hrvatske.
Peto, ako prethodnom dodamo već navedenu činjenicu da je Lepa Brena srbijanska državljanka, zatim vrlo ozbiljne indicije o njenoj bliskosti s protagonistima srpske agresije na hrvatski narod i njeno javno djelovanje tijekom te agresije u funkciji međunarodno presuđenog zločina protiv hrvatskog naroda, posve je jasno da Brenini koncerti, od samoga državnog dopuštenja do sadržaja svjedoče o krahu hrvatskih državnih institucija.
Šesto, taj krah i groteska poprimaju zastrašujuće razmjere ako se svemu doda fotografija s večere koju je zagrebački gradonačelnik i jedan od stupova vladajuće koalicije Milan Bandić upriličio za Lepu Brenu nakon njenog dolaska u Zagreb.
Čitav niz stvari dakle ukazuje na nevjerojatnu nevjerodostojnost države i najviših protagonista državnih politika, što dodatno poprima mučan karakter u tijeku izbora za predsjednika Republike, pri čemu je Milan Bandić svojom večerom sa srbijanskom zabavljačicom i promotoricom inkriminiranih vrijednosti, zapravo i toj kampanji dao degutantan okus s obzirom na tragikomične slike javne potpore i međusobne ljubavi s aktualnom predsjednicom i kandidatkinjom za predsjednika Republike, Kolindom Grabar-Kitarović.
Postavlja se otvoreno pitanje, je li Bandić toliko naivan da ne razumije da će se slike s njegovog rođendana s predsjednicom Republike nužno morati povezati s fotografijama Lepe Brene i njega, te da ne postavlja pitanje utjecaja toga javnog mosta na odnos hrvatskog naroda prema Kolindi Grabar Kitarović? Jesu li režim i njegovi glavni protagonisti stvarno toliko izgubili kompas ili se radi o golemim problemima iza scene, koji ukazuju na izrazito opasne i pogubne utjecaje na sami vrh države, koji prijete hrvatskom narodu? Kako god, to su pitanja koja niti jedan Hrvat ne smije zanemariti.
Završno, priča o glazbenim ukusima ovdje je posve, posve sporedno pitanje. Ispod tog javnog prijepora se kriju jako zabrinjavajuće stvari koje svakako svaki razuman čovjek mora imati na umu i na predstojećim predsjedničkim izborima.
Izvor: Facebook/Dragan Troskot
