Home Šport Čapljinke su strašno talentirane

Čapljinke su strašno talentirane

SHARE

Kada je prije šest, sedam godina započinjao sa ženskom ekipom Čapljine, bolji poznavatelji nogometnih prilika u dolini Neretve, smatrali su da mu taj hir neće dugo trajati.

U viziju „nevjernih Toma“ nikako se nije uklapao kao nogometaš klubova iz Čapljine, te kraće vrijeme Dubrovnika, britki Ante i mlade djevojke. Međutim godine prolaze, a Ante u ženskom nogometu traje, pet godina u Čapljini i dvije u Metkoviću, gdje s kraćim prekidom vodni ŽNK Neretvu, koja igra Prvu hrvatsku ligu.

Gdje je Ante tamo je i obvezna priča o nogometu. Pri susretu posebice voli istaknuti što je uz tekst potpisanom, kazao na početku svoje sad već karijere u ženskom nogometu:

„Mi smo na početku pričali kad smo krenuli u Balon dvorani, prije sedam godina, da će neke od onih curica doći do reprezentacije. Dvije su bile došle do A reprezentacije Hrvatske, Terzić i Bakalar, Minela Gačanica koja je jedno vrijeme igrala za Čapljinu, igra za A reprezentaciju BiH. Za U 19 igraju Gabrijela Dugandžić i Frančeska Šimić koja je trenutačno ozlijeđena. Maja Jelčić je kapetanica U 17 reprezentacije BiH…

-Vidimo ne mirujete uz dvije selekcije Neretve, s nekim od djevojaka vježbate i individualno?

-Da, ovdje u Čapljini stalno radim individualne treninge s Veronikom Terzić, ima tu još par mlađih cura koje su bile kod mene pa i s njim odradim treninge. Jedna od njih je Laura Sušak koja je 2003. godište, a već igra standardno za prvu ekipu Neretve. Ima njih četiri, pet mlađih, one hoće dodatno raditi. Tu dok su u srednjoj školi u Čapljini i Metkoviću igrat će za Neretvu i onda odlaskom na fakultet, ako nastave dalje igrati, to su Split i Zagreb. U Zagrebu imaju Dinamo i Agram, u Splitu su Marjan i Split, mogu birati.

Tu se one vide, uz put studiraju, igraju nogomet, dobro uče, imaju neke koristi mogu participirati kod smještaja i hrane i to je to u ženskom nogometu. Jedino nekolicina posebice dobrih ima i novčana primanja“, konstatira trener Markota, te na upit – što djevojke toliko privlači nogometu, kad neke velike koristi nema, nastavlja:

„One vole nogomet, vole sport, ne kalkuliraju, cifre im se ne motaju po glavi. Vrlo su predane onom što vole. Čapljinke i uopće Hercegovke strašno su talentirane nogometašice. Nogomet nije grub sport to su bile neke predrasude u Hercegovini, međutim ženski nogomet raste u Europi, tako će biti i na ovim prostorima. Mi smo imali jednu dobru ekipu tih mladih cura, u Čapljini, međutim nije bila prepoznata. Njih je sada pet, šest u Neretvi, neke igraju u Mostaru, Rijeci i Splitu. To je bila jedna dobra talentirana generacija. Čapljina i sada uz Maju Jelčić, ima nekoliko nadarenih curica, samo što one rade s muškim, nemaju svoje natjecanje. Neće ta rijeka prestati, Čapljina će izbacivati i nogometašice i nogometaše“.

-Hrvatski ženski nogomet kako je stanje?

-Hrvatski ženski nogomet, Prva liga stalno raste, smanjio se broj ekipa s deset na osam, tako da se kvaliteta zbila, sve je teže i teže igrati. Moraš posjedovati određenu kvalitetu da bi mogao biti član Prve hrvatske lige u ženskom nogometu. Bez premca su Osijek i Split, Dinamo (Maksimir) se diže stalno se pojačavaju, a Neretva je četvrta.

-Kako u toj konkurenciji klubova iz velikih gradova opstaje Neretva?

-Neretva opstaje iz razloga što ima zaleđe Čapljine i Ljubuškog, ovaj dio Hercegovine nema ženskih klubova izuzev Širokog, pa djevojke dolaze igrati u Metković. Liga je teška, treba dosta raditi. Tek što stasaju igračice odlaze na studij teško ih je držati na okupu u centrima kao što je Metković. Međutim, njihovom voljom i upornim radom uspiju se nositi u Prvoj hrvatskoj ligi.

Dokle će to trajati, bazen je sve plići i plići. Ima Neretva i nadarene kadetkinje, one rade s nama, napreduju ali ako dođe do odlaska tri četiri ključne igračice u jednom trenutku bit će problema. Financijsko stanje nije zavidno, ima se za puta, sve ostalo se krpi, piše Dušan Musa za Radio Čapljinu.