U našu redakciju stigla je jedna učenička zadaća koja nas je oduševila. Riječ je o pjesmi učenice šestog razreda Osnovne škole Ivana Gundulića u Mostaru koja nas na simpatičan način poziva da ostanemo doma te damo podršku onima koji su najizloženiji. Ovo je ujedno i poticaj svim učenicima kako će na kreativan način kod kuće ispuniti vrijeme.
Pjesmu vam u cjelosti donosimo da pročitate:
Ema Ćubela 6.3
Osnovna škola Ivana Gundulića Mostar
OSTANIMO DOMA
Dani su sat,
Koji brzo kuca,
I priroda sva je
Kao rat,
Rat i strah, za ljudska srca.
Sve je mirno, sve je stalo,
I poslovi i škola,
U vodu svako zlato palo,
Zbog tog, nepoznata bola.
Nema više društva stara
I onih naših, dugih sati,
Nema novca, nema para,
Što ga mogu zakrpati.
Virus to je, bolest neka,
Što nas sve u zaklon tjera,
Njoj se ipak ne zna lijeka
Pa se treba držat’ mjera.
Zar nije osmijeh jedan,
Zavoj svakoj šteti,
Kao svaki lijek vrijedan,
Ovoj tuzi na planeti.
Koliko god će vas boljeti,
I što god da stiže,
Opet, nastavite voljeti,
Uz svoje ste, najbliže.
Podržimo sve one,
Što se na rizik stave,
Od zle, te korone,
Da nas izbave.
