Iz francuskog Montpelliera otišao je kući još u ožujku, a u klub se treba vratiti 29. lipnja, ali ne zbog treninga ili utakmica već zbog sređivanja papirologije oko plaća. Naime, u vrijeme koronavirusa rukometnim klubovima plaće za igrače osigurala je država.
– Pristali smo svi na smanjenje plaća za dvadeset posto i mislim da je to sasvim u redu – priča Marin koji je u rodnom Međugorju.
Među prvima ste otišli iz Montpelliera?
– Čim se saznalo na jutarnjem treningu tog dana da možemo otići svojim kućama, sve sam isplanirao na brzinu. Nije bilo lako sve isplanirati jer nas je ukupno bilo petero – supruga Ana, djeca Jakov, Petar, Lucija i ja. Tako smo krenuli automobilom do Barcelone, no nakon 15 minuta vožnje dobili smo obavijest da je otkazan let. Morali smo mijenjati plan pa smo idući dan krenuli do Marseillea automobilom, a onda avionom za Budimpeštu pa za Sarajevo. Bili smo u strahu što će biti s nama u Mađarskoj jer smo čuli da se tamo mora obavezno po dolasku u njihovu zemlju u dvotjednu izolaciju. Međutim, nitko nas ništa nije pitao, uzeli smo hotel na aerodromu i drugo jutro krenuli za Sarajevo. Tamo sam unajmio automobil i dovezli smo se nekako do Međugorja. Od ostatka momčadi kući je osim mene uspio otići još samo Šveđanin Petterson. Ostali su još uvijek u Montpellieru, primjerice Portugalac Duarte, Talijani braća Magnone, Švicarac Portner, Argentinac Simonet, Tunižanin Soussi…
Vaš osobni automobil i dalje je na aerodromu u Marseilleu?
– Zvali smo nekoliko puta aerodrom, ali gospođa koja se javlja ne zna engleski. Samo je ponavljala da se ništa ne brinem. Naravno da se ne brinem jer valjda čuvaju automobil na službenome parkingu koji se plaća 10 eura dnevno. Morat ću lijepu svotu platiti kada jednom dođem po njega, a mislim da će tamo ukupno stajati četiri, pet mjeseci – istaknuo je Šego.
Sezona u Francuskoj je prekinuta, Montpellier je završio kao četvrti i igrat će sljedeće sezone u Europskoj ligi. Što se tiče Lige prvaka, došli su do osmine finala i susreta s Flensburgom koji se nikad neće odigrati.
– Da nije bilo koronavirusa, sad bi sezona bila u najjačem zamahu. Nadam se da bismo dobro odradili i kvalifikacije za Igre. Naravno, zbog Tokija ljeto bi bilo itekako radno. Ovako, zbog Igara 2021. godine moram produljiti sezonu za još jednu godinu. Moram pohvaliti Matu Šunjića, mog kolegu vratara koji je po statistikama obrana proglašen za najboljeg vratara lige – rekao je 34-godišnji Šego.
Kako je u Međugorju?
– Sunčano, nekih 25 stupnjeva. Vjerujte mi da mi dan brzo prođe u raznim aktivnostima. Malo treniram, malo učim francuski jezik, malo se igram s djecom. Kako nam je kuća okružena prirodom, tu su i obavezne šetnje šumom. Suprugini roditelji imaju kuću s bazenom pa djeca tamo uživaju. Ja se pak ne skidam s motora. Svaki dan prijeđem određenu kilometražu. Sve što moram obavljati, obavljam motorom. Baš sam jučer išao na Neretvu, na pecanje što mi je nakon motora drugi hobi u životu. Pecao sam dva, dva i pol sata li nisam ništa ulovio. Riba kao da nema, ne znam što se događa. Ali sam boravak u prirodi pun je pogodak – rekao je Marin.
Što će biti s vašim hotelom u Međugorju?
– Nažalost, ove sezone ostat će zatvoren. Jer teško je očekivati inozemne goste u tako velikom broju, ali ni Hrvate koji bi trebali prvo dva tjedna u izolaciju po dolasku u Međugorje. Na kraju krajeva, i svetište je zatvoreno i nema velikih okupljanja.
Otvorene su tek crkve, ali samo za privatne molitve. Sve rezervacije koje smo imali su otkazane tako da smo se ove sezone pomirili s financijskim gubitkom – rekao je Šego.
Ima li još sportaša u Međugorju?
– Baš sam se nekidan sreo s tenisačem Dodigom. Lijepo smo porazgovarali, dok je Marin Čilić u Zagrebu i koliko znam nije dolazio u naše krajeve. Dodig trenira u Međugorju i čeka hoće li uopće uspjeti odigrati kakav turnir do kraja ove godine – zaključio je Marin Šego u razgovoru za Večernji list.
