Home Zanimljivosti Bake iz Donjih i Gornjih Utora u Zagori: ‘Nećete nas čipirati!’

Bake iz Donjih i Gornjih Utora u Zagori: ‘Nećete nas čipirati!’

SHARE

Utore kraj Unešića imaju jedva desetak stanovnika, od kojih je najmlađem 40. Prvi dućan je udaljen 10 km, a baba Milica nam kaže: To je katastrofa! Ka da smo pasi. Ma ne virujen ja ni u ovi virus…

Ovako bi, prema teoretičarima zavjera, u praksi trebao izgledati plan Billa Gatesa: izumit će lažno cjepivo za korona virus, u njemu će biti misteriozni čip sa snimačem i kamerom, tako da će u svakom trenutku tvorac Windowsa znati što ljudi rade. I u Washingtonu i po Utorima. Mjestašcima s jedva desetak stanovnika, u samom srcu Dalmatinske zagore, jednako udaljenim od Čavoglava i Perkovića, Muća i Drniša.

Najbliža trgovina im je tek na deset kilometara, a sva stabla krcata su trešnjama. Nitko ih ne bere.

Pred kamenom kućom, nalakćene na ogradu, srećemo obitelj Milić – Željka i Željku te babu Milicu. Sretni su, govore, jer virus je zaobišao njihovo naselje od osam stanovnika.

Virus da, ali teorije zavjere ne. Željka smatra da je i sam COVID-19 izmišljotina.

– Ja u to ne virujen isto ki ni u ovi virus. Ne virujen da je to išta bilo – skeptično će.

Na to Željko kaže da ne zna nikoga tko je obolio. Nikoga od onih osmero.

A javlja se i baba Milica.

– Sad kad tribaju doć turisti, e sad nema više virusa. On biži od sezone, hehe – smije se vitalna 80-godišnjakinja sa šudarom (maramom) kakva se danas rijetko može vidjeti.

Pitamo ih tad što misle o čipiranju?

– To je katastrofa, ko da smo pasi! – zgroženo će Željka.

Njezin suprug kaže da ga, kad i dođe to čipiranje, on neće prihvatiti. Ali što ako bude obavezno?

– Nema onoga ko će me na to natirat, nema tih novaca! Ćaću svoga neka čipira! – poručuje Željko ljutito Billu Gatesu.

Željka ipak razumije interes moćnika da čipiraju osobe koje rade, poput nje, ali čudi se što to Billu treba da prati, eto na primjer, babu Milicu? A baba sve to pažljivo sluša, pa se i sama javlja:

– Gonin osandesetu godinu. Od toga san šezdeset u Utorima Gornjin i ovo mi je sve di iđen. Tu mi je teren. Od kuće do štale, eno vidi, dotle – veli baba Milica pa pruža drveni štap prema štali da vidimo koja je to udaljenost.

Pa neka gleda, neka snima. Šta ću mu ja ako je tako zapoviđeno… – ravnodušno baba odmahuje rukom.

Na to mi pitamo: “Što ako je čipiranje već obavljeno, a da nismo ni znali?”.

– Bila san kući cilo vrime! Nisan ni mogla u crkvu, nije bilo popa. Moga je gledat di san se kući molila. I bila san sva u čudu. Zbog virusa ovoga. Ode smo blagoslivljali jaja sveton vodon, soli. Malo oko bašte san odila … – prisjeća se Milica.

Kažemo da ne razumijemo što bi sad Bill s tim snimkama. Zašto to njemu treba?

– Kako zašto!? Oće se promovirat! – odmah će Željka, a na to Željko nudi drugačiji argument: – Ma da dobije lovu!

Baka Milica nije htjela nagađati. Ne razumije se, kaže, ona puno u te nove tehnike. U Utorima Gornjim internet nije bog zna kakav.

Pozdravljamo Milićeve i nastavljamo put.

Već preko ceste susrećemo njihovu prezimenjakinju. Zove se Milena, ali ne želi pred fotoaparat.

– Ćerka kad mi se udavala nisan se tila slikat. Ne volin ja to – objasni užurbano.

Nosi sirutku janjcima u staju. Ima i magaraca, krava te koza.

– Dok je bila korona, mi u Utorima Donjin i Gornjin živili smo ko i prije – odgovara poljoprivrednica dok gladni janjci skakuću naokolo.

Pitamo je zna li za koju od ovih teorija zavjere?

– Možda ima nešto u tome, ali ja to ne znan. Sigurno je da ovo nekome ide u prilog. Televiziju s tin političkim temama ne gledan i ne zamaran se – za kraj će Milena.

Pred nedovršenom kućom lijepog, ovalnog dvora srećemo čovjeka u jako modernom sakou. Nosi košulju, pristojne cipele. Prije biste ga smjestili negdje na rivu, nego u gotovo napušteno selo. Primijetimo modnu kombinaciju, a na to će on kako ima pun ormar robe i ne zna kud bi s njom. Pomislili smo da je bio kakav profesor ili poslovni čovjek prije nego što se umirovio, ali nije, kaže, cijeli život se samo poljoprivredom bavi.

Zove se Ante Milić.

Ne gubeći vrijeme odmah pitamo: “Jeste li čuli da će Bill Gates čipirati ljude, je li vam to išta poznato?”.

– Ja nisan poznat – odvrati Ante važno, a onda povisi ton: “Ja san od pokojnjega Kibana!”.

Aha. A znate li za Billa Gatesa?

– Ma znaden ti ja sve ovde po Utorima. Samo ti meni reci čija je. Je l’ se udavala? Bila, bila… – razmišlja na glas šjor Ante ponavljajući ime.

Ne, ne, Bill, muško. Iz Amerike… – počnemo objašnjavati.

– Eee, puno je svita ošlo u Ameriku! Nema nikoga. Propalo sve. A nekad je bilo 100 komada naroda ode – poviče naš sugovornik. Bojite li se vi cijepljenja?

– Nisan, šta ću se bojat. Ionako san za ić ća.

A što mislite o čipiranju?

– To se moralo dogodit. Znaš šta, đava je vaji bija điva. Narod se ostavio boga, sakramenta i sela – veli Ante.

Sličnu smo teoriju čuli i u Utorima Donjim. Iza stotina metara suhozida, jedne staje i dva kokošinjca nalazi se bučno gradilište nekakve luksuznije vikendice.

Susrećemo mještanina koji pikamerom miješa beton u kanti jupola. Ivan mu je ime. Najmlađa je osoba u Utorima. Da moramo pogađati rekli bismo da mu je četrdesetak godina. Pitamo ga vjeruje li da će nas Bill Gates čipirati?

– Što se tiče te teorije zavjere to je totalna glupost! Ja ne virujen u ništa od toga. To su sve izmišljotine, bajke za malu dicu. Nisan lud da virujen u te ludosti, sve je to izmišljeno, osim onoga šta piše u Bibliji.

Ima li tamo išta o čipiranju i Billu Gatesu?

– Ima. U ‘Otkrivenju’ je cila istina. More bit Bill Gates, more bit neko drugi, ali je činjenica da se nešto sprema. Biblija kaže da Bill Gates nije lud. Kad se ukine sveta misa, 1290 dana poslije toga dolazi đavao na vlast – najavljuje Ivan.

Je l’ to ima veze sad s ovim izborima?

– Mislin da nema – odvrati Ivan pa zastane koji trenutak s mislima.

Pali opet onaj pikamer, a buka stroja označava da je vrijeme da i mi krenemo dalje. Možda s nekom pjesmom. Recimo: “Što to ima u Billu Gatesu tužno, da ulazi u tuđe živote?”…

24sata.hr