Home Zanimljivosti Danijela Luburić: Nije se rodio tko je mene ušutkao kada je pravda...

Danijela Luburić: Nije se rodio tko je mene ušutkao kada je pravda u pitanju

SHARE

Da sam bila potkupljiva, lakovjerna i da sam “prodavala maglu”, sad bi već bila smještena u neku udobnu fotelju, ali pravda kojoj težim me spriječila u svemu tome.
Ili ću kako treba ili neću nikako.

Od milijun lakših puteva koji su se prostirali ispred mene kroz život, uvijek bi birala onaj teži da koračam njime, jer volim osjećaj kada bacim pogled u neke prošle godine vidjeti da nemam niti jednu mrlju koja bi me obilježila za života, što se ljudskosti tiče.

Neukrotiva sam kada se borim za pravdu.
Nikada neću napasti slabijeg od sebe, ali ću zato sa zadovoljstvom se usprotiviti nekim jačim “igračima”, kada zatreba. Kada nešto ne valja.
I padove, ako padnem, u životu gledam kao pobjedu jer me mnogočemu nauče.

Podmeću mi često nogu, u nadi da ću se saplesti i pasti, stave me na stup srama misleći da ću pognuti glavu, bace me među “lavove” misleći da ću posustati – ali nikako ne mogu da shvate jedno, da kada je pravda u pitanju spremna sam se slomiti na komadiće, ako je potrebno.

Većinom ti “igrači” sami se o svoju nogu podapnu i padnu, na stupu srama kojem me izlože, sami se “objese”, a lavovi se povuku jer od istine svi zanijeme. Onda sve što čuješ je tišina. Muk.

Nije se rodio tko je mene ušutkao kada je pravda u pitanju.
Osobe koje su jedva završile trogodišnju srednju školu, a sada žele na neke velike pozicije, ljubazno molim da mi prestanu govoriti što, kako i kada ja mogu ili trebam reći.

Ježim se na te “Mlinarević-Sopta” koji bez diploma i iskustva bi vladali svijetom, grijali dupe u fotelji u kojoj ni po čemu nisu kompetentni da budu, pored onih koji zaslužuju, a ne mogu od njih doći na red.
Pitam se kako se uopće usude? Kako ih nije sram?

Ti isti vrište kako se bore za pravdu i bolje sutra, a nepravdu rade prije nego su dospjeli tamo gdje su naumili i automatski uništavaju svojim primjerom to “bolje sutra”.

Ne vucite me za jezik, jer oštar je kada izazovete. Naoštren istinom. To mi je jedino oružje s kojim se borim protiv nepravde.
Prije nego li mi nešto uputite, prvo se zapitajte koliko ste hrabri da mi se suprotstavite i kako podnosite istinu, a onda mi se javite.
I za kraj, nemojte me podcjenjivati, ja sam u stanju nositi se sa gotovo svakom situacijom koju započnem.

Piše: Danijela Luburić
Izvor: Hercegovina.in