Iako skoro svake godine pišemo o običaju Materica u Rami uvijek je dobro ponoviti da se ne zaborave tako lijepi i veseli običaji. Sigurno se svatko od nas itekako rado sjeća Materica, hodanja, čestitanja i darova koje smo dobivali. I što je najvažnije, nije bilo važno što smo dobili, nego kako smo to dobili. S osmijehom majke kojoj smo čestitali i radosna srca što smo dobili nešto.
Dvije nedjelje pred Božić su materice, nedjelja kada su djeca tražila otkup od žena u selu koje bi ih darivale orasima, jabukama, kojom kockom šećera, suhim šljivama, a tek ponetko bi mogao darovati bombone.
U Kovačevu Polju, Rumbocima, Varvari, Šćitu, “uoči materica dolaze tuđa dica muška, nosaju zvona i kupe brašno, so, sir, jabuke…” Zovu ih materice: “Eto iđu materce i zvono nose”; ili “Iđu kupit materice!” Iza proševine skupe se u jednu kuću,pavečeraju i podijele što skupe.
Momci bi ponijeli u bočici rakije koju bi nudili djevojkama, a djevojke bi ponijele terluke, suha mesa ili još nešto što bi dobile od domaćica.
Danas je majko, vaš dan
U nekim selima župe Uzdol, na materice bi se spremio bolji ručak. Domaćin bi uzeo čašu rakije i govorio domaćici: “Danas je, majko, vaš dan. Evo, popijte čašu i znajte što je vaše.” Ona bi uzela čašu i nazdravila: “Fala, živio!”
Popila bi čašu rakije i onda bi donijela jabuka, lješnjaka, oraha i dijelila ih najprije domaćinu, onda ostaloj čeljadi i dici govoreći: “Evo, kad ste vi meni, i ja ću vama.”Ako bi se koja od žena hajnečila (izmicala), počeli bi je vezati dok se ne otkupi.
U Donjoj Rami djeca bi išla od kuće do kuće i tražila da im se dadne štogod. Za Materice bi matere davale jabuka, oraha, što bi tko imao. Djeca bi došla na vrata i onda bi rekla:
Faljen Isus gazdarice
danas su nam Materice.
Išao sam preko polja
Da mi dadneš jedan ora’
Pružiću ti bjelu ruku
Da mi dadneš jabuku.
