Home Život Poziv na nasljedovanje Krista, na svetost

Poziv na nasljedovanje Krista, na svetost

SHARE

Jedna je ozbiljna odrasla osoba zatražila krštenje. Poslije solidne priprave koju je ova mlada duša radosno i zdušno pohađala, došao je i dan krštenja. Kada je preko čela potekla krsna voda i izgovorene riječi: “Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”, s krsnom su se vodom pomiješale suze radosnice te mlade duše. Na kraju reče ovo: “Ovo je trenutak za kojim sam čitavoga dosadašnjeg života toliko čeznula. Danas mogu reći da mi je ovo najsretniji dan života…”

 

Ova mlada osoba doživjela je svoje krštenje punom dušom i djelovanje milosti nije izostalo. Toj su se duši doista otvorila nebesa i ona je očima vjere vidjela nebo koje je Bog pripravio i svetim krstom otvorio…

 

Božja riječ koju smo upravo čuli je pouka i poruka nama. Ova poruka je jasna i razumljiva, poučna i korisna…

Govori nam o susretu s Bogom. Susret postaje poziv i život postaje zadatak.

Mladić Samuel (od Boga uslišani) živi u nezgodno vrijeme povijesti spasenja. Čuvari vjere, svećenik Eli i njegovi sinovi žive od svetinje ali ne promiču svetost.

Samuel je od Boga izmoljeno dijete vjernih roditelja koji poštuju svećenstvo, koji u tom svećenstvu vide jamstvo čuvanja tradicije i znak nade za budućnost.

 

Mladi Samuel doista nema što dobra naučiti od ljudi kojima je povjeren, ali željan je Boga i želi ga čuti.

Bog ga dva puta poziva po imenu i dva puta Samuel misli da ga zove Eli.

 

Samuel je čvrsto vjerovao u Boga i zato ga je u svetištu štovao, ali mu Bog još nikada nije objavio svoju riječ.

Tek treći put Eli shvaća da je Bog taj koji zove Samuela, te ga upućuje, ako ga Bog pozove, kaže: “Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!“

Slušati Gospodina koji nam govori, velika je milost, dar.

Samuel doživio susret s Bogom, postao je prorok koji će pomazati kraljeve i ojačati narod u vjeri.

Od ovoga mladića možemo svi naučiti ponajprije hrabrost i odvažnost tražiti savjet. Zamislimo se malo!

I nas u životu snalaze sumnje i poteškoće, potražimo savjete od iskusnijih i Bogu posvećenih osoba.

 

Budimo uvijek pripravni poslušati Božji poziv. Kad nas Bog zove, potrebno je odazvati se. I onda mijenjati svoj život.

 

Evanđelje nam pruža tipičan primjer u pozivu Ivana i Andrije. Njih Bog ne poziva izravno nego po posred­niku, a to je Ivan Krstitelj, njihov učitelj.

Jednoga su ga dana čuli kako govori o Isusu: Evo Jaganjca Božjega(Iv 1, 36). U tim riječima oni otkriju navještaj toliko oče­kivanog Mesije te ga odmah slijede. Hoće ga upozna­ti, hoće znati gdje stanuje.

Isus im je rekao „Dođite i vidjet ćete!“ Čuvši te riječi, kako ih Isus zove k sebi, nisu oklijevali. Otišli su u Isusov stan, ostali s njime sve do jutra. Razgovarali su o svemu. Dobili su pouke i upute. I nisu ga više napuštali. Oni odmah pođu za njim „i ostadoše kod njega onaj dan“.

 

Jednako nas tako zadivljuje kako Ivan i Andrija neposredno nakon toga ostavljaju svog prvog učitelja i slijede Isusa. Čim su apostoli spoznali da je on Mesija, – to im je dovoljno da pođu za njim, pa i druge privlače k Isusu, što je odmah učinio i Andrija kad je pozvao svog brata Šimuna.

Svi smo pozvani – već prema svom život­nom staležu – na nasljedovanje Krista, na svetost, na apostolat.

 

Krštenjem smo pozvani, učlanjeni u zajednicu Kristovu. To još nije sve. Potražimo i druge kao što je Andrija potražio svoga brata. Kako ćemo to učiniti? Lako. Spremaš se na Misu, zovni i prijatelja. Ideš na ispovijed, javi se susjedu: možda će te poslušati.

Budimo aktivni, a ne pasivni vjernici…

Učenici su bili dosljedni: čuli su poziv, pozivu se odazvali. Ali su ispunili i treći uvjet: promijenili su život. Prihvatili su Isusove riječi i po njima živjeli.

Pavao se u temelju promijenio. Bio je progonitelj kršćana, a po nalogu Kristovu postaje apostol pogana.

Pozvani smo netom smo kršteni. Odazvali smo se. Promijenimo život!

 

Pozvani smo biti proroci i apostoli. U Božjem planu svaki čovjek, svaki život je poziv na vječni život, na spasenje i sreću u Bogu. Gospodin svako­ga zove da po njegovu nacrtu izgradi vlastiti život, sluša Božju poruku prenese je drugima. Slušati Božju riječ i reći je drugi­ma – eto velike zadaće svakog katolika-vjernika.

 

“Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!” Možemo li to iskreno reći? Ostvarujemo li u životu što je Bog s nama planirao, na što nas pozvao ili je plan podbačen? Izabrali smo svoj poziv, zvanje, zanimanje. Ili još bolje: prihvatili smo ostvarivati svoju sreću i svoje spasenje na mjestu gdje nas je Gospodin postavio. Ostaje nam dužnost da u jedinstvu i zajedništvu s njim izgrađujemo najprije sebe kao osvjedočenoga vjernika, a onda bolji Božji život. Činimo to svakoga dana!

 

Evo jednoga primjera: Jedan naš uzorni svećenik A. B., opisao je svoj poziv ovako: – Nikada nisam mislio postati svećenik. Kao gimnazijalce su nas pokupili i odveli na suđenje jednom bosanskom ujaku-fratru. Kada je na koncu suđenja ujaku izrečena smrtna presuda, povedu ujaka prema izlazu da se odmah izvrši smrtna presuda.

 

Ujak je hrabro i dostojanstveno išao u pratnji naoružanih čuvara, zastao kod mene i rekao mi glasno – ti ćeš me naslijediti – a mi se nismo nikada znali ni vidjeli.

Ja sam mnogo o tome razmišljao i shvatio da nema druge. Kada on može ono na času smrti izgovoriti, nisam mogao poziv odbiti?

 

Međugorje je milosno mjesto gdje su mnogi iskusili Božju blizinu i ljubav. Stekli su iskustvo molitve, vjere i Boga. Tko je to osjetio, doživio, to ne može nikada zabora­viti. Poznajem osobno mnoge koji su ovdje doživjeli promjenu života u iskrenoj i poniznoj ispovijedi. Poneki su ostavili sve i postali svećenici. Na stotine je takvih.

Iz Međugorja se hodočasnici vraćaju kući preobraženi, promijenjeni, oduševljeni i radosni…

O tome bi trebalo više govoriti. To su plodovi Međugorja.

Svojim iskustvom pomažemo drugima kako bi se obratili i lakše odlučili za Boga.

 

Ana Katarina pripovijeda kako je živjela bez Boga i nije bila sretna. Brat joj je pio. Majka nam je predložila hodočašće u Međugorje. Došli smo i vidjeli veliko mnoštvo hodočasnika kako mole, ispovijedaju se… Izgledali su drukčije i bili su sretni. Bio je to i nama poziv na promjenu. To se i dogodilo. Međugorje nam je pomoglo otkriti i naći Boga. Počeli smo redovito ići na Misu, moliti krunicu i ispovijedati se.

Ana je stupila u zajednicu Blaženstava.

 

Hvala Ti, Oče nebeski, za sve dragocjene i neizmjerne darove tvoje dobrote i po­vjerenja!  Hvala Ti, Isuse, što si se za nas rodio, živio, trpio, umro i uskrsnuo!

Hvala Ti, Marijo, Kraljice Mira, moćna naša zagovornice, što si nam došla i što nas neumorno pozivaš na molitvu i promjenu života!

Isuse, žarko i ponizno molimo Te, pomozi nam da u svakom trenutku svoga života budemo svjesni istine da smo po Svetom krštenju postali Tvoji ljubljeni sinovi, Tvoje ljubljene kćeri, da to nikada ne zaboravimo, da to svojim ponašanjem, svojim djelima i životom uvijek svjedočimo! Učini nas osvjedočenim katolicima vjernicima! Amen.

 

Molitva vjernika

 

Uputimo svoje molitve nebeskom Ocu koji je poslao na svijet svoga Sina za naše spasenje:

 

  • Oče, bdij svojom ljubavlju nad Crkvom koju je tvoj Sin Isus ustanovio za naše spasenje, molimo te.

 

  • Daj da tvoja Crkva gaji u sebi misionarski duh te tako pridonese širenju tvoga Kraljevstva i spasenju ljudi, molimo te.

 

  • Da svi kršćani vrše tvoju volju, kao što ju je vršio tvoj Sin i njegova majka Marija, molimo te.

 

  • Privuci k sebi one koji te još nisu upoznali, otvori im oči i srce da vide da si ti jedini put do Oca, molimo te.

 

  • Učini da patnje bolesnika budu prihvaćene i prikazane kao nadoknada za grijehe svih ljudi i da budu pomoć svjedocima i navjestiteljima evanđelja, molimo te.

 

  • Budi svjetlo svim mladima, da te upoznaju, zavole i da rado i s ljubavlju usklade svoj život s tvojim zapovijedima, molimo te.

 

  • Uputi svojim Duhom mlade na evanđeoski put, kako bi te izbližega slijedili, molim o te.

 

  • Za nas ovdje okupljene i sve hodočasnike koji su bili u ovom milosnom mjestu, kako bi rasli u vjeri, jačali se u nadi i usavršavali u ljubavi, molimo te.

 

  • Primi, dobri Bože, po svojoj milosrdnoj ljubavi u svoju nebesku radost svu našu pokojnu braću i sestre, molimo te.

 

Milosrdni, dobri i svemogući Bože, hraniš nas riječju i tijelom Isusa Krista i želiš da sve više postajemo ono što primamo. Učini nas spremnima da budemo riječju i djelom sve sličniji tvome Sinu. Koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. Amen.