Home Crna kronika ISPOVIJEST OCA ”Dao bih svoj život da Ivan nije htio s namjerom...

ISPOVIJEST OCA ”Dao bih svoj život da Ivan nije htio s namjerom usmrtiti mladog vježbenika, sina mog prijatelja”

SHARE

Ante Božić, otac Ivana Božića koji je pregazio policijskog vježbenika u Splitu i pobjegao, nakon čega mu je određen istražni zatvor, objavio je, kako kaže, zadnji status na ovu temu na Facebooku. Prenosimo ga u cijelosti.

Dragi prijatelji, a i Vi koji to niste…

ISTINA, ona stara uzrečica “što te ne ubije to te ojača” drži vodu pa ja kao i moja supruga i ostale troje dice “muški” podnosimo ovaj javni i NEZAPAMĆENI LINČ.

Prije svega hvala ti, dragi Bože, što si ostavio mladog čovjeka na životu, hvala njegovim krasnim roditeljima koji se ne ponašaju kao KAO HRVATSKA RULJA žedna osvete, već kao ljude koji su se ušli nemilim događajem u moje srce. Nisu ti ljudi rekli “Ante nemamo s tobom šta razgovarati, tvoj sin kako ga je javnost etiketirala monstrum, luđak, manijak itd”.

Poznam oca Željka godinama, čovjek koji se uvijek srdačno javlja, nasmijan, vesel. U ovim trenutcima kada se ne zna je li teže njemu i njegovoj obitelji ili meni i mojoj, Željko i njegova supruga sa mnom pričaju kao normalni i pribrani ljudi govoreći “Ante sve će biti u redu”.

A šta reći za moje prijatelje, za Vas prijatelje sa FB… Pa kamen bi proplako, milone suza ste mi izmamili dok ste me zvali, dok ste mi pisali i pišete poruke, svaku sam oplakao, ali od svakog razgovora i poruke izlazim jači i jači, iako mi je od prve sekunde nemilog događaja Bog dao lavovsku snagu.

Hvala Vam dragi prijatelji jer ste stali uz bok sa mnom, sa mojom obitelji, kao i uz obitelj nastradalog mladog policajca.

“Ante, prijatelju, šta mogu u ovom momentu napraviti za tebe”, napravili ste dovoljno kada ste u najtežem trenutku bili uz mene.. HVALA VAM, Vi ste moja prva rodbina, Vi ste moja braća i sestre.

Moj sin IVAN BOŽIĆ kojega nikada u životu nisam pravdao od ispada, krija ispod tepiha probleme, već koperativan bija kroz školske problemčiće do ozbiljnijih problema.
Moj Ivan nikada nije od mene imao podršku za ispade, ali je Ivan jako nesretno dite koje ne može kontrolirati svoje ponašanje.. Je li to uzrok ADHD ili nesto jače pojma neman, ali znam da smo dali sve od sebe kako bi pronašao pravi put i smiraj.

Još jednom odgovorno tvrdim da taj momak u kući nikada nije pokazao agresiju, nikada podigao ton na svoju majku na koju je i te kako osjetljiv.

Ali kunem se svojim životom da Ivan u životu nikada nije ništa napravija iz objesti već iz nesritluka koji stanuje u njemu od rođenja, možda je sad i eskalirao.

Ali dao bi i svoj život da Ivan sa namjerom nije htio usmrtiti tako reći “neznanca”, mladog vježbenika, sina mog prijatelja pa etiketa teškog pokušaja ubojstva ne istraživši splet okolnosti ga već javnost proziva ubojicom.

Ne želim se uopće obazirati na monstruozne komentare, javni linč njega, mene, one šta ga je rodila.

Ti ljudi ne polaze nikada od sebe, osobno ih znam da svaki dan sa nekoliko promila iz kafane se vraćaju kući kao “potencijalne ubojice”.
Ali i ja sam “potencijalni ubojica”, jer sam cili život u kamionu, autu na motoru. Ko kaže da ja ne mogu pogrješiti, a profesionalac sam koji čist sida za volan.

Koliko sam samo u životu puta izbjegao smrt od strane sudionika u prometu posebno na motoru, jesu li ti ljudi pokušali mene u biti i postati ubojice sa namjerom.

Nije ovaj moj post pravdanje moga sina, već poruka svima… Ljudi život je surov. Njega su već osudili rulja, a moje je da Ivanu pomognem, da stalno zahvaljujem Bogu ma kako nam god bilo teško da obitelj Dželalija i Božić nisu zavijene u crno.

Rulja već zamjera kako je tata Božić uzeo najboljeg odvjetnika, ruljo ja se neću branit od Vas iako ste mi pregledali sva krvna zrnca. Zumirali koju marku odjeće nosim jer bi najsretniji bili da je ćaća Božić iskidanih gaća sa teretnom pivom ispred zadruge.

Ne želim u post uvlačiti i tekst sadržaja koji bi uznemirio javnost i ostat ću i dalje Ante Božić koji ne biži od ničega, koji je sa svojim prijateljima u dobru i u zlu.

Ovim putem pozdravljam i one koje sam zdušno pomogao, organizira pomoć, a da ja sad u ovim trenutcima od njih nisam jednu rič dobio, ali hvala Bogu, bitno da moja žrtva nije bila uzaludna.
Još jednom dragi prijatelji, VOLIM VAS, kao i obitelj mladog vježbenika, HVALA VAM NA SVEMU.

Ovo je moj zadnji post na ovu temu, ja sad moram dalje nastavit živit, radit i pomoći svome sinu, a i svima nedao Bog kada bi ih zadesila ovakva nevolja.

 

Bozidar Vukicevic/Cropix; Pu Splitsko-dalmatinska/