Home Vijesti Mnogi građani Mostara osim hrane primorani su tražiti krov nad glavom

Mnogi građani Mostara osim hrane primorani su tražiti krov nad glavom

SHARE
15.10.2012.ZagrebrVolovcica, pucka kuhinja Dobri Dom. Podjela toplih obroka korisnicima pucke kuhinje.rPhoto: Robert Anic/PIXSELL
Inflacija u BiH je pogodila mnoge građane, pa tako i Mostarce, a oni socijalno najugroženiji spas traže u Centru za socijalni rad i Crvenom križu grada Mostara kako bi se prehranili ili prespavali u toplom.

Osim hrane, mnogi građani Mostara su zbog teške socijalne situacije primorani potražiti krov nad glavom.

Zdravka Marić, ravnateljica Centra za socijalni rad Grada Mostara kaže da nemaju evidenciju beskućnika i njihov točan broj, ali da se ljudi javljaju samoinicijativno i da im Centar pokušava omogućiti prava korištenja socijalne pomoći.

Osiguravamo pravo na pučke javne kuhinje, prava na smještaj ako ustanovimo da je osoba u potrebi socijalne zaštite i da ne može sama zadovoljiti potrebe, da nema srodnika. Isto tako, omogućena im je i jednokratna novčana pomoć, savjetodavni karakter, paketi hrane. Sve je više takvih zahtjeva i više korisnika imamo zbog inflacije. Ljudi ne mogu da zadovolje potrebe uz mirovine i plaće, a neki su bez primanja. Svakodnevno se obraćaju, kaže Marić za N1.

Neki ljudi jedu jednom u dva dana

Alen Kajtaz, tajnik Crvenog križaMostar kaže da trenutno imaju zamrznuto stanje korisnika. Štoviše, korisnici koji ne dolaze redovno u kuhinju po obroke, skinuti su sa spiska stalnih korisnika koji dolaze.

To radimo kako bi uštedjeli hranu, ne želimo ju bacati. Za njih se hrana pripremi, oni ne dođu i to moramo baciti. Oni moraju sačekati i ako ostane hrane, ona im se da. Ne mogu imati iste privilegije kao oni koji su redovni, dodaje.

Broj od 354 korisnika koji trenutno imaju nije mali kaže, ali nije ni veliki, ukoliko uzmemo u obzir silna poskupljenja i sve ono što nas prati kao posljedica rata u Ukrajini, pa i posljedice korone.

To su stvari koje utječu na kvalitetu života naših sugrađana. Mislim da je duplo veći broj korisnika koji su u stanju socijalne potrebe nego što je to prikazani broj po osnovu spiskova koje mi imamo. Još ima ljudi koji jedu dnevno jednom ili čak jednom u dva dana. Ne odlučuju se doći u kuhinju, da pruže ruku ili zatraže pomoć, ističe Kajtaz.

Kaže da nije sređena situacija na državnoj razini, da nije sustavno riješen problem beskućnika i socijalno ugroženih kategorija ljudi.

Imamo situaciju da zatvorenik u BiH ima pravo na 3000 kalorija dnevno i neke kalorije koje se osiguravaju za društveno koristan rad. Iza toga stoji država. S druge strane, ja nisam siguran da u BiH postoji niti jedan pravilnik koji osigurava status ljudima da beskućnicima i socijalno ugroženim kategorijama omogući isti tretman. Tko će osigurati tu hranu, je li to dovoljno njima i koliko kalorija, to još uvijek ne postoji, govori Kajtaz.

Svakodnevna poskupljenja ne prate izdvajanja iz budžeta

Kuhinja ima velike troškove, a građanima je na usluzi svakodnevno. Za 30 godina su imali samo jedan dan kada su bili zatvoreni, a to je ona godina kada je pao veliki snijeg i nije se moglo prići kuhinji.

Imamo situaciju da svakodnevna poskupljenja ne prate izdvajanja koja se dodjeljuju iz budžeta, odnosno koja se ne izdvajaju iz onoga dijela koji se odnosi na aplicirane projekte. Mi svake godine apliciramo na projekte prema raznim ministarstvima i ta sredstva su iz godine u godinu ista. Ranije su bila sitna poskupljenja pa se nekako prelazilo preko toga, a sada kada imate inflaciju koja prelazi ona izdvajanja i ne prati plaće i mirovine, ljudi žive lošije. Prije su mogli za neku plaću osigurati normalniji život, a danas se traže dodatni prihodi. Ljudi sastavljaju kraj s krajem. Kako je tek onima koji nemaju nikakav posao, kaže za kraj Kajtaz.

Pred socijalno ugroženim građanima Mostara je duga i hladna zima, a osim ovih ustanova i mnoge nevladine organizacije se trude da im omoguće besplatnu obuću i odjeću i nešto hrane.