Hip_Urednik
Sveučilišna klinička bolnica (SKB) Mostar raspolaže s dovoljnim zalihama seruma protiv zmijskog ugriza, unatoč globalnoj i europskoj nestašici, što je ključno za pravodobno liječenje ugriza otrovnica u Hercegovini. Godišnje se na ovom području bilježi između pet i sedam slučajeva ugriza zmija otrovnica, a smrtnost je, uz pravodobnu medicinsku pomoć, izuzetno niska i iznosi manje od jedan posto.
Prof. dr. sc. Svjetlana Grgić, predstojnica Klinike za infektivne bolesti SKB Mostar, ističe kako su ugrizi poskoka, najotrovnije zmije u Europi, potencijalno opasni, osobito u proljetnim i ljetnim mjesecima kada su zmije aktivne. Ipak, ove godine, zbog specifičnih vremenskih uvjeta, u SKB Mostar još nije zabilježen nijedan slučaj ugriza. Ključ uspješnog liječenja leži u primjeni seruma unutar četiri do šest sati od ugriza, osobito kod znakova sustavne intoksikacije poput oticanja, poremećaja zgrušavanja krvi ili drugih simptoma trovanja. Nakon tog razdoblja učinkovitost seruma opada, a raste rizik od trajnih oštećenja.
U slučaju sumnje na ugriz otrovnice, uz pojavu otoka ili crvenila, nužno je odmah potražiti liječničku pomoć. Simptomi ugriza obično uključuju dvije točkaste ranice na mjestu ugriza, jaku bol, otok i modricu, koji se javljaju unutar nekoliko minuta do pola sata. U težim slučajevima, unutar 30 minuta mogu se pojaviti mučnina, malaksalost, povraćanje, proljev i nizak tlak, što upućuje na hipovolemijski šok i zahtijeva hitno bolničko zbrinjavanje. Važno je izbjegavati zastarjele i opasne metode poput zarezivanja rane, isisavanja otrova, podvezivanja ili stavljanja leda, jer one mogu pogoršati stanje.
Sve veći interes za planinarenje i boravak u prirodi u Hercegovini dovodi do češćih susreta s divljim životinjama, uključujući zmije. Josip Drmić, bivši predsjednik HPD Prenj 1993 Mostar, naglašava da su planine prirodno stanište životinja te da se ljudi moraju prilagoditi tom okruženju. Predrasude o zmijama kao najvećoj opasnosti u prirodi često su pogrešne; puno veći problem mogu predstavljati manji insekti, pauci i krpelji.
Kako bi se izbjegli ugrizi, preporučuje se pažljivost pri kretanju. Zmije se obično udalje zbog vibracija uzrokovanih hodanjem. Ako se to ne dogodi, treba ih zaobići u širem luku ili, ako to nije moguće, stvoriti buku i vibracije udarcima štapa o tlo, izbjegavajući direktan kontakt. Većina ugriza događa se tijekom poljoprivrednih radova, a rjeđe tijekom planinarenja, često su to “suhi” ugrizi bez ispuštanja veće količine otrova jer čovjek nije zmijin plijen.
Pri boravku u prirodi ključno je nositi prikladnu odjeću i obuću – duge nogavice i planinarske cipele. Prije sjedenja uvijek treba provjeriti tlo, obratiti pažnju na rupe, prirodne zaklone u stijenama i grane drveća. U ljetnim mjesecima, zmije se mogu naći u blizini izvora vode, što zahtijeva dodatni oprez. U slučaju ugriza, najvažnije je ostati pribran, imobilizirati ugrizeni ekstremitet, ranu prekriti sterilnom gazom i što prije organizirati transport u najbližu zdravstvenu ustanovu, uz što manje kretanja kako bi se usporilo širenje otrova.
