Hip_Urednik
Vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko Puljić upozorio je na duboku krizu suvremene demokracije, koju ne vidi samo kao problem Bosne i Hercegovine, već kao globalni fenomen obilježen gubitkom temeljnog smisla i prevlašću interesa nad ljudskim dostojanstvom i pravima. Kritički se osvrnuo na daytonsko uređenje Bosne i Hercegovine, opisujući ga kao “luđačku košulju” koja je zaustavila rat, ali nije uspostavila pravedan mir niti osigurala ravnopravnost za sve narode i pojedince. Posebno je istaknuo problematičnu praksu u kojoj jedan narod bira predstavnike za drugi, što, prema njegovom mišljenju, ruši državu i stvara nezadovoljstvo, te je iznio zabrinjavajuće detalje o položaju Hrvata u Republici Srpskoj.
Puljić je za Plenum Federalne televizije objasnio da je kriza nastala jer su “interes i vlastiti interes sve više nameću”, dok je demokracija, koja bi trebala cijeniti osobu, njezina prava i dostojanstvo, nestala. Naglasio je jasnu razliku između uloge religije, koja mora biti na čelu vjere, morala, dostojanstva i ljudskih prava, te politike, kojom često vlada interes, što dovodi do sukoba, iako se ponekad nađu na zajedničkoj liniji.
Govoreći o Bosni i Hercegovini, Puljić je povijesni entitet jasno razdvojio od daytonskog uređenja, koje smatra “vrlo složenim i nefunkcionalnim”, što je, kako kaže, predvidio odmah nakon Daytona. Slikovito je opisao situaciju riječima: “Stavili ste nam luđačku košulju i otišli ste, a mi smo unutra kako se snalazimo.” Iako priznaje da je Dayton zaustavio rat, naglasio je da nije uspostavio pravedan mir u kojem svaki narod i svaka osoba doživljavaju svoja prava i dostojanstvo. Kritiku je usmjerio i na međunarodnu zajednicu i domaće političare, opisujući ih kao “mnogo kuhara” koji ne uzimaju u obzir stvarno stanje na terenu, te istaknuo da BiH neće normalno funkcionirati bez sustava koji jamči poštovanje i cijenjenje svake osobe i naroda.
Osvrćući se na svoje sudjelovanje na sastanku u Zagrebu i reakcije koje su uslijedile, Puljić je pojasnio da nije bio upoznat s cijelim političkim kontekstom organizatora. Naglasio je da nije političar i da želi govoriti isključivo o ljudskom dostojanstvu, ljudskim pravima i ravnopravnosti, te je izravno odgovorio na kritike: “Došao sam, održao govor i otišao. Nisam sudjelovao u odluci. Ne znam što su drugi kasnije rekli. Ta hajka nije na njima nego na meni.”
Odnos Bošnjaka i Hrvata smatra ključnim za stabilnost države, ističući da je to “najtužnije stanje”. “Trebamo živjeti zajedno i međusobno se poštovati kao ravnopravni,” poručio je, dodajući da “kada jedan narod bira predstavnika za drugi, to ne stvara dobru državu, već nezadovoljstvo.” Usporedio je tri konstitutivna naroda s tronošcem: “Ako jedna noga nije stabilna, sve pada. Bez jednakosti nema mira.” Na pitanje o trećem entitetu, Puljić ga vidi kao alternativu koja se mora tražiti ako se ne može stvoriti sustav u kojem svaki narod bira svog predstavnika, ali ostaje dosljedan svom stavu protiv legalizacije etničkog čišćenja.
Puljić je odbacio narativ o sukobu religija, tvrdeći da je to “rat interesa”, kako je bilo prije, tako je i danas, te je pozvao na mir, poštovanje drugih i dogovor, pozivajući se na Papine stavove. Istaknuo je da “narod u BiH zna živjeti” i da se ljudi posjećuju, čestitaju i žive normalno, dok je problem u politici, odnosno u interesima i konkurenciji. Nedostaje, kako kaže, da svatko čisti svoje dvorište, što bi dovelo do priznanja, oprosta i povjerenja.
Posebno oštar bio je kada je govorio o položaju Hrvata u Republici Srpskoj, opisujući ga kao “nikakav”. Naveo je primjere oduzete imovine koja se ne vraća te crkve u Modriči koja ima veliku parcelu, ali je dana drugima, bez ikakvih prihoda. Razgovarao je, kaže, i s Dodikom o tome, ali bez uspjeha.
U razgovorima s političarima, Puljić je saznao za “tajne planove” o kojima je odbio detaljnije govoriti, osim što je potvrdio da nisu planovi međunarodne zajednice, već domaći, iako je međunarodna zajednica upoznata s njima. Svaka od tri strane, prema njegovim riječima, ima svoje planove. Odlučno je odbio otkriti o čemu se točno radi, poručivši: “Ako moram, reći ću. Sad neću.”
Jedna od njegovih ključnih poruka, koju ponavlja od rata, ostaje nepromijenjena: “Crtajte granice kako god želite, ali ne prelazite čovjeka.” I danas inzistira: “Spasite čovjeka – njegova prava, dostojanstvo, slobodu vjeroispovijesti i građanske slobode.”
