Hip_Urednik
Dok se u suvremenoj Bosni i Hercegovini vode neprestani, često iscrpljujući politički i nacionalni ratovi oko prisvajanja povijesti, simbola i baštine, stvarnost na terenu nudi posve drugačiju priču. Najbolji dokaz za to krije se u Boljunima, malom selu na području Stoca.
Daleko od dnevnopolitičke buke, ova nekropola stećaka čuva tiho i veličanstveno svjedočanstvo o vremenu u kojem su kršćanski simboli koji danas razdvajaju – križevi i ljiljani – stoljećima složno i neraskidivo živjeli na istom kamenu, pričajući priču o jedinstvenoj i bogatoj prošlosti zemlje koju danas dijelimo.
Nije ni čudo da je poznati austrijski povjesničar Moritz Hoernes (1852. – 1917.) s divljenjem svjedočio stećcima Hercegovine u svom djelu iz 1888. “Dinarska putovanja: Kulturne i pejzažne slike iz Bosne i Hercegovine” kada je zapisao:
Nadgrobne ploče iz Ledinca u narodu se nazivaju kraljevskim spomenicima, i doista smo na tri ploče našli okvire od ljiljana koji podsjećaju na grb Anžuvinaca i na vrijeme Ludovika Velikog, koji je preko svoje žene Elizabete, kćeri Stjepana IV., bana Bosne, postao gospodar Hercegovine.
Bilo nam je nemoguće posjetiti svih stotinu i više mjesta gdje su između granice Dalmacije i donjeg toka Neretve očuvani dijelom viteški grobovi, dijelom ruševine utvrda, ali smijemo izreći da je ovaj dio zemlje prije četiri do pet stoljeća morao doživjeti zlatno doba, o kojem si s obzirom na njegovo sadašnje tužno stanje teško možemo stvoriti sliku.
Zlatno doba o kojemu Hoernes piše promatrajući Ledinac, na identičan se način zrcali i u Boljunima. Ova nekropola čuva ukupno 269 spomenika, među kojima prevladavaju sanduci (176), nakon kojih slijede ploče (76), sljemenjaci (12) te tri križa.
>> Pročitajte i: Blidinje čuva 314 stećaka: Jedan krije motiv kakav je na ovim prostorima prava rijetkost
Dok se obližnja Radimlja ističe raskošnom i visokokvalitetnom izradom reljefa, Boljuni svoju posebnost grade na pisanoj riječi.
S ukupno 19 natpisa (7 % od ukupnog broja), ova je nekropola na prvom mjestu u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Ti su natpisi iznimno kratki i lapidarni – uglavnom donose tek osnovne biografske podatke, počinjući tradicionalnim znakom križa i formulom “a se leži”. Pisani su hrvatskim narodnim jezikom s elementima crkvenoslavenskog, i to hrvatskom ćirilicom (bosančicom).
Ipak, vizualni segment nimalo ne zaostaje. Čak 92 stećka (34 %) nose bogate ukrase. Uz posvuda prisutne motive križa, rozeta, polumjeseca, ljiljana, štita s mačem i hercegovačke povijene lozice s trolistom, ovdje oživljavaju dinamični prizori iz svakodnevnog života: scene lova, turniri i kola.
Nekropola #Boljuni kod #Stolac
pic.twitter.com/WTCkQp27nE
— Jabuka.tv (@jabukatv) May 11, 2026
Među njima se umjetnički izdvajaju stećak Taraha Boljunovića, ukrašen sa svih uspravnih strana, te dirljiv i rijedak prikaz majke koja u naručju drži dijete.
Ova klesarska remek-djela najvećim dijelom potječu iz 15. i 16. stoljeća, kada su na ovom prostoru djelovali glasoviti majstori Grubač i Semorad.
Najvažniji povijesni spomenik unutar nekropole svakako je grob čuvenog vojvode Vlatka Vukovića. Na njegovu križu stoji jednostavan, a moćan natpis: “Ase leži dobri čoek Vlatko Vuković”.
Vlatko je bio veliki vojvoda iz utjecajne kuće Kosača, čovjek od najvećeg povjerenja kralja Tvrtka I. i vojskovođa koji je ubilježio prvu veliku pobjedu nad Turcima kod Bileće, 27. kolovoza 1388. godine, prije nego što je preminuo 1392.
Kao nijemi svjedok tog vremena, neposredno uz same grobove i danas stoji takozvani Grčki bunar, u narodu poznat kao Neveš voda, zaokružujući ovu jedinstvenu povijesnu cjelinu.
(www.jabuka.tv)
The post Hercegovina skriva mjestašce u kojem ljiljani i križevi stoljećima zajedno prkose vremenu first appeared on Jabuka.tv.
