Hip_Urednik
Dana 22. kolovoza 2012. Split je još uvijek bio grad pun turista.
Na Marjanu, pulsu grada, šetala je 31-godišnja Meksikanka Selena Margarita Graciano Macedo.
Došla je s bratom Emanuelom, fotografirali su grad, smijali se.
Onda se Emanuel na trenutak odmorio, a Selena je nastavila sama.
Tamo ju je čekao Edi Mišić, tada 29-godišnji konobar, osobenjak, šutljivi tip koji je svakodnevno trčao Marjanom.
Podsjetimo, Edi je porijeklom iz Ljutog Doca kraj Širokog Brijega, a tijekom rata s obitelji se preselio u Split.
Taj dan nije trčao za rekreaciju
U ruksaku je nosio sendviče, ručnik, dres Milana – i ljepljivu traku i kuhinjski nož iz majčine kuhinje. Planirao je.
Zaskočio ju je blizu vrha Telegrin.
Vezao joj usta i ruke ljepljivom trakom, odvukao je do zidića, skinuo joj donje rublje te prerezao vrat.
Tijelo je bacio u procjep te ga prekrio granjem, kamenjem i lišćem.
Mišić je ostavio gotovo sve: ruksak s krvavim Milanovim dresom, njezin fotoaparat, nož, ljepljivu traku – sve puno njegova DNK, koji istražitelji nisu imali s čim usporediti, nije bio evidentiran.
Gradom je tjednima vladala nezapamćena psihoza, a Mišić je identificiran tek kada su članovi njegove obitelji i poznanici u medijima prepoznali krvavi Milanov dres pronađen blizu žrtve.
No, pravi šok za obitelj žrtve i hrvatsku javnost uslijedio je u sudnici.
Unatoč svjedočanstvu ugledne patologinje dr. Marije Definis Gojanović, koja je izjavila da u dvadeset godina prakse nije vidjela drastičniji i potresniji slučaj, sud je Mišiću odrezao minimalnu kaznu od 15 godina zatvora.
Razlog?
Tužiteljstvo pravno nije uspjelo dokazati kvalifikaciju “teškog i okrutnog ubojstva”.
Naime, na djevojčinu je vratu pronađen hematom koji je sugerirao da je ubojica snažno pritisnuo to mjesto prije samog rezanja, što je moglo dovesti do gubitka svijesti.
Zvjersko ubojstvo prekvalificirano je u – obično.
“Ne mogu vjerovati da sud nije utvrdio da je Selena patila. Svi dokazi ukazuju na to da je prolazila kroz pravi užas. Kako je moguće da netko odvede djevojku, veže joj ruke, prekrije usta, a da se to nazove ‘običnim’ ubojstvom?” u suzama je govorio Emanuel Macedo, brat ubijene Selene.
Patologija iza lica uzornog sportaša
Ono što u slučaju Edija Mišića najviše ledi krv u žilama jest potpuni izostanak klasičnih socijalnih indikatora devijantnosti prije samog ubojstva.
Mišić se nikada prije nije liječio u psihijatrijskoj ustanovi.
Nije se drogirao, niti je imao problema s alkoholom.
Do tog kobnog dana, s pravne strane, nije počinio teža kaznena djela; iza njega su bile tek mladenačke crtice – sudjelovanje u tučnjavama, sitne krađe i problemi s ponašanjem tijekom školovanja.
Zločin na Marjanu bio je bljesak čiste, akumulirane patologije skrivene iza maske uzornog sportaša.
Mišić je bio potpuno sportski tip, bavio se borilačkim vještinama i boksom, a u osnovnoj školi “Split 3” bio je čak i prvak Hrvatske u rukometu i igrao je u istoj školi s kasnijim reprezentativcem Ljubom Vukićem.
Oni koji su ga sretali u teretanama – od kluba “Quatro” do “Jokera” Željka Keruma – opisuju ga kao osobu iznimne, gotovo životinjske snage, čovjeka koji je dizao težine kao rijetko tko i koji je jednom boksao s hrvatskim prvakom Vugdelijom.
No iza te fizičke impozantnosti krila se zastrašujuća praznina.
“Ni s kim nije komunicirao, čak ni djevojke nije gledao”, prisjećala se voditeljica fitness centra u kojem je trenirao dvije godine.
Javnost i dalje bez objašnjenja
Tijekom cjelokupnog psihijatrijskog vještačenja Mišić nije prozborio ni jednu jedinu riječ o ubojstvu Selene Macedo.
Borak.tv
