Hip_Urednik
Bosanskohercegovačke tvrtke sve masovnije uvode kolektivni godišnji odmor, strategiju koja se nameće kao odgovor na rastući nedostatak radne snage i potrebu za boljim poštivanjem radničkih prava. Ovaj trend predstavlja značajan odmak od ranijih praksi, kada su mnogi zaposlenici u privatnom sektoru godinama radili bez odmora ili su koristili tek minimalan broj dana, često samo pet ili šest godišnje. Sada, suočeni s manjkom radnika, poslodavci su prisiljeni da se prilagode i sve više poštuju odredbe zakona o radu, kako bi osigurali mentalnu regeneraciju i fizički odmor svojih zaposlenika.
Manjak radnika prisiljava poslodavce da preispitaju organizaciju posla, a kolektivni odmor pokazao se kao rješenje koje omogućava neprekinutu proizvodnju i istovremeno rasterećuje preostale zaposlenike. Radnik jedne proizvodne tvrtke, s 29 godina staža, svjedoči kako je tek prošle godine, prvi put, iskusio istinski odmor zahvaljujući kolektivnom ljetnom godišnjem odmoru. Prije toga, iscrpljivao se radeći za kolege na odmoru, a i ove godine njegova tvrtka planira kolektivnu pauzu početkom kolovoza, što je postalo veliko olakšanje i fizičko i psihičko.
Ovakav način organizacije odmora, naravno, primjenjiv je u tvrtkama čije poslovanje to dopušta. Zakon o radu u Federaciji BiH jamči zaposlenicima najmanje 20 radnih dana godišnjeg odmora, s pravom na korištenje u dva dijela, a prvi dio mora trajati najmanje 12 radnih dana. Ključna odredba zakona naglašava da se radnik ne može odreći prava na odmor, niti mu se ono može uskratiti. Štoviše, poslodavac nema pravo kontaktirati radnika tijekom godišnjeg odmora u vezi s poslovnim obvezama, niti je radnik dužan odgovarati na takve pozive ili poruke.
Unatoč zakonskim okvirima, praksa pokazuje određene izazove. Istraživanje portala MojPosao.ba za 2026. godinu otkriva da zaposleni u BiH u prosjeku koriste 21,6 dana godišnjeg odmora, što je blagi porast u odnosu na prethodnu godinu kada je prosjek bio 21,1 dan. Međutim, njihova očekivanja su znatno veća – prosječno bi željeli 29,6 dana odmora, odnosno gotovo osam dana više nego što trenutačno koriste. Broj dana varira ovisno o veličini i vlasničkoj strukturi poslodavca; zaposleni u državnim tvrtkama i institucijama prednjače s 24,1 danom, dok oni u domaćim privatnim tvrtkama imaju najmanje, prosječno 20,5 dana.
Dodatno, istraživanje je ukazalo na to da za značajan dio zaposlenih godišnji odmor ne znači potpuni prekid komunikacije s poslom. Zapanjujućih 42 posto ispitanika uvijek je ili često dostupno nadređenima tijekom odmora, 33 posto kolegama iz vlastitog odjela, a 22 posto kolegama iz drugih odjela. Iako se svijest o važnosti odmora i poštivanje zakonskih prava povećava, put do potpunog mentalnog i fizičkog oporavka, oslobođenog poslovnih briga, za mnoge u BiH još uvijek je izazov.
