Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) po prvi put uvodi jedinstvenu SOS telefonsku liniju za žrtve porodičnog nasilja i nasilja prema ženama, koja će biti dostupna 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici. Ovaj ključni korak u zaštiti žrtava omogućit će koordiniranu i stalnu podršku na području cijele FBiH.
Federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić potvrdio je za Detektor da je Pravilnik o funkcioniranju SOS linije donesen na osnovu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i nasilja prema ženama, predstavljajući ključni provedbeni akt. Pravilnikom su detaljno uređeni standardi komunikacije sa žrtvama, postupanje u kriznim situacijama te suradnja s policijom, centrima za socijalni rad, zdravstvenim ustanovama i sigurnim kućama. Ministar Delić ističe da Pravilnik propisuje svaki korak, od trenutka prijema poziva do dokumentiranja slučaja i eventualnog uključivanja drugih institucija.
Linijom neće upravljati državni službenici, već stručno osoblje iz oblasti socijalnog rada, psihologije, pedagogije, prava ili drugih odgovarajućih društvenih ili humanističkih struka. Operateri moraju imati najmanje godinu dana iskustva u radu sa žrtvama nasilja, kriznim intervencijama ili psihosocijalnom savjetovanju. Prije početka rada, svi operateri moraju proći specijaliziranu edukaciju za rad sa žrtvama nasilja, a tijekom rada obvezni su na kontinuirano usavršavanje, stručne supervizije, dodatne edukacije i osiguranu psihološku podršku kako bi profesionalno odgovorili na emocionalno zahtjevne situacije.
Pravilnik definira šest faza kroz koje prolazi svaki poziv. Prva faza je uspostavljanje kontakta i objašnjavanje svrhe SOS telefona, s ciljem stvaranja atmosfere povjerenja. Žrtva nije obavezna otkriti identitet i može ostati anonimna, osim u situacijama neposredne opasnosti po njen život ili sigurnost, kada je prikupljanje podataka neophodno radi hitne intervencije. Druga faza uključuje razgovor i procjenu situacije, gdje operater pažljivo sluša, postavlja pitanja radi razumijevanja događaja, procjenjuje vrstu nasilja (fizičko, psihičko, seksualno, ekonomsko), stupanj rizika i postojanje neposredne opasnosti za žrtvu ili djecu.
U trećoj fazi pruža se emocionalna podrška, dok četvrta faza obuhvaća pružanje informacija o radu policije, centara za socijalni rad, sigurnih kuća, zdravstvenih ustanova, besplatne pravne pomoći i drugih relevantnih službi. Uz izričit pristanak žrtve, operater može uspostaviti kontakt s nadležnom institucijom ili sigurnom kućom u njeno ime. Peta faza je zatvaranje razgovora, gdje operater s korisnicom prolazi dogovorene korake, provjerava razumijevanje informacija, ohrabruje je i podsjeća da broj 1265 može koristiti ponovno. Šesta faza je evidentiranje poziva, procjene rizika, pruženih informacija i eventualnog uključivanja drugih institucija, uz maksimalnu zaštitu privatnosti korisnika i prikupljanje samo neophodnih podataka.
Ministar Delić naglašava da se, ukoliko operater procijeni neposrednu opasnost po život ili zdravlje žrtve ili druge osobe u bilo kojoj fazi razgovora, aktiviraju krizni protokoli i odmah se uključuju policija, centar za socijalni rad, zdravstvena služba ili drugi nadležni organi, u skladu sa zakonom. Cilj nije samo povećanje broja prijava, već izgradnja povjerenja u institucije, kako bi žrtva znala da u trenutku traženja pomoći neće biti sama. Povjerenje u sistem potiče ranije prijavljivanje nasilja, izlazak iz nasilnog okruženja i dolazak do zaštite.
“Upravo u tome vidimo najveću vrijednost SOS telefonske linije. To nije zamjena za policiju, pravosuđe niti za centre za socijalni rad, nego mjesto na kojem počinje koordinirana zaštita žrtve i njeno sigurno uključivanje u sistem podrške”, poručio je Delić, kako je priopćeno iz Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).












