Hip_Urednik
Od radnji pokrivenih kamenim pločama do vodećih trgovačkih kompanija u BiH… Kad su fratri na Širokom Brijegu konačno sagradili samostan 1860., iste godine sagradili su šest dućana – prizemnica s ćepencima. Prvi dućani nalazili su se između širokobriješke crkve i konvikta
Po stupnju razvijenosti Široki Brijeg je odmah iza Sarajevske županije. Rezultat je to tradicionalnog poduzetničkog duha Širokobriježana. U vrijeme dviju Jugoslavija Široki Brijeg i susjedna mjesta u zapadnoj Hercegovini bili su gotovo sustavno zapostavljani pa su ta mjesta bila među najnerazvijenijima u nerazvijenoj Bosni i Hercegovini. Demokratskim promjenama početkom 90-ih godina prošlog stoljeća na djelu se pokazala radišnost i poduzetnički duh Hercegovaca, a rezultat toga je činjenica da su dvije hercegovačke županije po stupnju razvijenosti u vrhu Federacije BiH. Najprije je došlo do naglog trgovačkog “buma”, a onda su brojni poduzetni Hercegovci novac zarađen umješnim i uspješnim trgovanjem uložili u proizvodnju. Tako su nastale tvrtke koje spadaju među najveće izvoznike u BiH, piše Večernji list BiH.
Šest dućana
No, trgovina je i dalje nastavila svoj uspon, pa se tako brojne trgovačke kompanije u Širokom Brijegu i zapadnoj Hercegovini svrstavaju među najuspješnije u državi. Povijest trgovine u Širokom Brijegu vezana je za širokobriješke franjevce. Naime, 1860. godine širokobriješki fratri otvorili su šest dućana pokrivenih kamenim pločama, ćepencima. Ti dućani nalazili su se između širokobriješke crkve i konvikta, doma za vanjske đake, gdje se danas nalazi Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru. Fra Ante Marić u svom troknjižju “Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu” piše da su te dućane fratri izgradili kako bi puk u njima mogao nabaviti najosnovnije potrepštine. Ti dućani bili su mjesto sastajanja i “derneka” nakon svete mise nedjeljom i svetkovinama i dodaje: “U njima se točilo piće, kako alkoholno, tako i bezalkoholno. Također, niz su godina služili i kao prostor gdje su se okupljali roditelji koji su dolazili u posjet gimnazijalcima tijekom školske godine ili kad bi ih dovodili na prijamne ispite.” Fra Vencel Kosir, preživjeli profesor širokobriješke franjevačke gimnazije, u pogromu nad hercegovačkim fratrima 1945. godine, na zamolbu fra Ante 1981. zapisao je o tim dućanima:
“Kad su fratri na Širokom Brijegu konačno sagradili samostan 1860., iste godine sagradili su šest dućana – prizemnica s ćepencima. Poslije su otvorili još dva u podrumu škole, koja je sagrađena 1866. Dućani pod školom davno su zatvoreni, a ovi u samostalnoj zgradi radili su još iza 1952. godine. U njima se pekla kava uz čašicu rakije, držale se krunice i druge devocionalije, prodavale sitnarije, punjke, mrđelice, kava, šećer, šibice, papirići, safun i druga sitna roba. Posljednji iznajmitelji bili su, od istoka prema zapadu: Mate Prskalo, Mate Kovačić, Ivan Jurilj, Marko Kraljević – Bilarević, braća Franjo i Ivan Slišković – Slomić, Iva Penavić, udova pok. Vidaka. Otvarali su se nedjeljom, samo su dućani Mate Kovačića i Ive Penavić radili i preko tjedna. Kad bi nedjeljom i svetkovinom završila misa, ljudi bi sjeli u dućan, tu bi uz kavu ostajali i do 3 sata poslije podne. Pred dućanima je bio velik orah, pod kojim bi u hladu momci i djevojke igrali kolo i poslije šetali cestom, ako se ne bi u kolu potukli radi djevojke. Ovi dućani bili su zametak trgovaca u Lištici. Kad je Austrija početkom stoljeća sagradila cestu Mostar – Lištica – Posušje, pojedini iznajmitelji dućana po nagovoru fratara silazili su u Lišticu i tamo uz cestu pravili kuće i otvarali trgovine većih razmjera. Tako su sišli Jozo Penavić – Gazda, Miško Slišković – Kuljić, Jozo Šola. Njihove radnje radile su i poslije II. svjetskog rata. Oni su bili prvi trgovci u Lištici, a poslije njih sišli su svi ostali, koji su ih u trgovini i pretekli.” Ovi dućani imaju svoju povijesnu važnost kao znak fratarske skrbi o potrebama puka. Karlo Rotim u svom monografskom izdanju “Široki Brijeg” navodi 11 trgovačkih radnji i njihove vlasnike između Prvog i Drugog svjetskog rata: Adam Topić, Jozo i Rade Penavić, Stjepan Galić, zvani Šćepa, Pero Draškić, Stipica Galić, Juko Alpeza, Frano i Marko Zadro, Ivan Čolak, Jozo Rotim, Mirko Markotić i Frano Naletilić Pop. U mjestu Kočerinu, koje pripada Širokom Brijegu, trgovačke radnje imali su Križan Mikulić i Marko Sesar. Nakon Drugog svjetskog rata neki trgovci kojima je ostalo nešto robnih zaliha počeli su obnavljati trgovine. Komunističke vlasti pojedinim su širokobriješkim trgovcima oduzele poslovne prostore i krenule u komunistički model trgovine. Karlo Rotim piše da su se 1946. po selima počele osnivati zemljoradničke zadruge koje su se bavile opskrbom stanovništva.
Pazarni ponedjeljak
Komunističke vlasti iste su godine osnovale Zemaljski magazin, popularno nazvan “Zema”, sa sjedištem u Mostaru. On je imao dvije prodavaonice i jedno skladište u Širokom Brijegu. Te godine u Širokom Brijegu osnovana je i Radnička namještenička zadruga, koja je radnike i službenike opskrbljivala na temelju doznaka R-karata i točkica. Potom su komunističke vlasti osnivale razna trgovačka poduzeća, kao što su “Zvijezda”, “Obnova”, Zemljoradnička zadruga “Poljoprodukt”, “Mesopromet”, “Napredak” i “Opće trgovačko poduzeće Lištica” (OTP), koje je 1991. godine imalo 250 zaposlenih. S demokratskim promjenama početkom 90-ih godina u Širokom Brijegu privatno poduzetništvo najprije se očitovalo u trgovini pa su stasala brojna trgovačka poduzeća u privatnom vlasništvu. Široki Brijeg ubrzo je postao jedno od trgovačkih središta u BiH. Kad je o trgovini u Širokom Brijegu riječ, posebno mjesto zauzima tradicionalni pazarni ponedjeljak. Stočni pazar u Širokom Brijegu, na lokalitetu Puringaj, otvoren je 1924. godine.
Prof. Mirko Cigić u tekstu “Pazarni ponedjeljak u Širokom Brijegu” u širokobriješkom časopisu “Vitko” piše: “S vremenom je interes za kupoprodaju rastao pa je promet 1927. (prema podacima ‘Narodne slobode’) dosegnuo brojku od 8371 prodane životinje: 5086 komada kozlića i janjaca, 2253 komada koza i ovaca, 264 komada krava i volova.” Prof. Cigić navodi imena posebno uspješnih trgovaca stokom: Stipe Penavić, Stojan Vukoja – Lukić, Franjo Šakota, Jozo Musa – Panderović, Stojan Hrkać – Redžan, Vinko Markota, jedan trgovac prezimena Šušak… No, na pazarnom ponedjeljku u Širokom Brijegu trgovalo se raznim proizvodima široke potrošnje. Prof. Cigić naglašava: “Sastavni dio pazarnog šarenila predstavljali su imotski galantari i kućeberi nudeći ogledalca, igle, broševe, ukosnice, upaljače, pomade i druge drangulije.” Samo su najhrabriji uspjeli prodati koje kilo izrezana duhana. Pazar je 1957. godine s Puringaja preselio na lokalitet Kosa, kod Begovića kuća. No, početkom 1968. godine nestao je pazar na Kosi, a pazarni ponedjeljak postao je dijelom bogate širokobriješke trgovačke tradicije. U Širokom Brijegu posluje velik broj trgovačkih poduzeća i radnji. Prošle godine objavljeno je da je pet trgovačkih poduzeća ostvarilo ukupni prihod veći od sto milijuna KM pojedinačno: Mepas, MCI, Lukas Nakić, Namex i Bernina. No, u Širokom Brijegu neke kompanije imaju svoja skladišta. Valja dodati da sve veće širokobriješke proizvodne kompanije imaju i svoje trgovinske odjele. Neke od tih kompanija spadaju među najveće izvoznike u BiH.
www.abcportal.info
<p>The post Prve trgovine u Širokom Brijegu otvorili su franjevci još 1860. godine first appeared on ABCportal.</p>
