Hip_Urednik
S uvođenjem Europskog sistema ulaska i izlaska (EES), putnici se suočavaju s obaveznim biometrijskim provjerama, uključujući fotografiranje lica i uzimanje otisaka prstiju. Međutim, europski propisi jasno predviđaju situacije kada osoba zbog ozljede, invaliditeta ili drugog zdravstvenog problema nije u mogućnosti dati otiske, naglašavajući da to samo po sebi nije razlog za automatsko odbijanje ulaska u šengenski prostor. Prema članu 17. Uredbe Europske unije 2017/2226, osobe kod kojih je uzimanje otisaka fizički nemoguće izuzete su od ove obaveze.
To znači da putnici s trajnim fizičkim ograničenjima, poput nedostatka prstiju ili trajnog oštećenja šake, ne smiju biti tretirani kao oni koji odbijaju suradnju. Njihova nemogućnost davanja otisaka prepoznata je kao valjan razlog i ne smije biti prepreka za ulazak.
Posebno se razlikuje trajna fizička nemogućnost od privremene povrede. U slučaju privremene ozljede, poput svježe opekotine, loma ili zavoja na ruci koji onemogućava očitavanje otisaka, granični službenici će evidentirati privremenu nemogućnost uzimanja biometrijskih podataka. Europska uredba izričito predviđa da se takva okolnost unosi u EES evidenciju, a putnik je dužan dati otiske prstiju prilikom izlaska iz šengenskog prostora ili narednog ulaska, kada njegovo zdravstveno stanje to bude omogućavalo. Nakon što se potrebni otisci pribave, oznaka privremene nemogućnosti uklanja se iz sistema.
Granični službenici imaju pravo zatražiti dodatno objašnjenje razloga zbog kojeg uzimanje otisaka nije moguće. Stoga putniku s ozbiljnom ili teško uočljivom povredom može biti korisno posjedovanje odgovarajuće medicinske dokumentacije. Ipak, sama Uredba 2017/2226 ne propisuje da je liječnička potvrda obavezan dokument za svaku osobu s povrijeđenim prstom. Ako je povreda zahvatila samo jedan prst, a ostali se mogu normalno očitati, granična služba može provesti biometrijsku obradu u skladu s tehničkim mogućnostima.
Pritom je važno naglasiti da se identitet putnika ne utvrđuje isključivo putem otisaka prstiju. EES koristi i fotografiju lica, podatke iz putovnice te druge provjere koje su sastavni dio redovne granične kontrole, osiguravajući višestruke razine provjere.
Ključna je razlika između fizičke nemogućnosti davanja otisaka i svjesnog odbijanja biometrijske registracije. Putnik koji bez opravdanog razloga odbija obaveznu registraciju može se suočiti s odbijanjem ulaska, jer se to smatra nesuradnjom, za razliku od objektivnih fizičkih ograničenja.
Europski propisi također predviđaju izuzetke za djecu mlađu od 12 godina, koja su oslobođena obaveze davanja otisaka prstiju u EES sistemu. Njihovi ostali propisani podaci, uključujući fotografiju lica, evidentiraju se u skladu s pravilima sistema.
Države članice obavezne su osigurati postupke kojima se štiti ljudsko dostojanstvo osoba kod kojih se javljaju poteškoće pri uzimanju otisaka. Ova odredba posebno je značajna za osobe s invaliditetom, starije građane i putnike koji zbog zdravstvenih okolnosti nisu u mogućnosti obaviti standardni postupak na uređajima za biometrijsku kontrolu. Stoga, putnik koji se nađe u takvoj situaciji treba odmah obavijestiti graničnog službenika o zdravstvenim okolnostima i omogućiti provođenje drugih zakonom predviđenih provjera identiteta.
