Hip_Urednik
Radnici u Bosni i Hercegovini sve glasnije traže dostojanstvenu plaću koja im omogućava život, a ne puko preživljavanje, dok rastući troškovi hrane, stanovanja i prijevoza stavljaju ogroman pritisak na kućne budžete. Istraživanje Saveza sindikata RS-a pokazalo je da čak 94,15% ispitanika smatra kako je za dostojanstven život mjesečno potrebno najmanje 2000 KM, no alarmantnih 83,66% radnika prima manje od tog iznosa. Slična je situacija i u Federaciji BiH, gdje sindikalna potrošačka košarica za četveročlanu obitelj u kolovozu 2026. godine iznosila 3810,70 KM, dok je prosječna neto plaća u lipnju iznosila tek 1714 KM, pokrivajući manje od polovine tih troškova.
Ovaj jaz između primanja i troškova života tjera značajan broj radnika na razmišljanje o odlasku iz zemlje; oko 37% sudionika istraživanja u RS-u razmatra emigraciju. Poimanje dostojanstvene plaće pritom se ne svodi samo na pokrivanje osnovnih računa i hrane, već uključuje primjereno stanovanje, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, prijevoz, društveni život i određenu financijsku sigurnost. Dio ispitanika u RS-u čak smatra da ni 2000 KM nije dovoljno, te da bi plaća trebala iznositi najmanje 2500 KM.
Prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, prosječna plaća u FBiH pokrivala je samo 44,98% sindikalne potrošačke košarice, dok je najniža plaća za 2026. godinu, utvrđena na 1027 KM, pokrivala tek 26,95%. To znači da čak ni jedna prosječna plaća nije dovoljna za pokrivanje mjesečnih troškova četveročlane obitelji, čiji najveći dio, čak 43,58%, odlazi na prehranu. Važno je napomenuti da je sindikalna košarica pokazatelj minimalnih troškova života, a stvarni izdaci variraju ovisno o lokaciji i potrebama kućanstva.
Problem se ne ogleda samo u niskoj visini minimalne plaće, već i u značajnim razlikama među djelatnostima. U Republici Srpskoj, više od 180.000 zaposlenih prima manje od prosječne plaće, a primanja u gospodarstvu su u prosjeku niža za 200 do 400 KM. Posebno je pogođena prerađivačka industrija, gdje prosječna plaća iznosi oko 1400 KM, a sektor je u posljednje tri godine izgubio približno 5000 zaposlenih. Sindikati ističu da je povećanje plaća ključno za zadržavanje domaće radne snage, dok poslodavci upozoravaju da rast primanja mora biti usklađen s mogućnostima gospodarstva, produktivnošću i stanjem na izvoznim tržištima.
Ekonomski stručnjaci naglašavaju potrebu za usklađivanjem troškova života s mogućnostima poslodavaca kako bi se izbjegle negativne posljedice po poslovanje i zaposlenost. Iako se jedinstven odgovor o visini dostojanstvene plaće u cijeloj BiH ne može lako dati zbog različitih troškova života i obiteljskih potreba, istraživanja jasno pokazuju da radnici sve više vide 2000 KM, pa čak i 2500 KM, kao donju granicu za dostojanstven život. Stoga, rasprava o plaćama mora obuhvatiti širi spektar tema, uključujući kolektivno pregovaranje, sigurnost zaposlenja, plaćanje prekovremenog rada, uvjete na radnom mjestu i mogućnosti napredovanja. Ako radnik nakon punog radnog vremena ne može podmiriti osnovne potrebe kućanstva ili je prisiljen tražiti dodatne poslove, pitanje plaće postaje temeljno pitanje kvalitete života.
