Hip_Urednik
Bosanskohercegovačka duhanska industrija, koja je nekada bila vitalni dio domaće ekonomije i simbol industrijskog razvoja, danas je svedena na povijesne zapise i sjećanja. Nekadašnje tvornice u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci i Travniku, koje su zapošljavale tisuće obitelji, ugašene su, a proizvodnja duhana drastično smanjena. Posljednji udarac dogodio se 2022. godine zatvaranjem Fabrike duhana Sarajevo, čime je okončano jedno od najdužih poglavlja industrijske povijesti Bosne i Hercegovine.
Stoljećima je uzgoj duhana bio način života za brojne obitelji, posebno u Hercegovini gdje se počeo uzgajati još u 17. stoljeću za vrijeme Osmanskog Carstva. Zahvaljujući povoljnoj klimi i zemljištu, hercegovački duhan stekao je reputaciju zbog svoje kvalitete i arome. Djeca i odrasli sudjelovali su u svim fazama, od berbe do sušenja listova na suncu, a nanizani duhan na kućama bio je prepoznatljiv prizor hercegovačkih sela.
Ozbiljniji razvoj industrije započeo je dolaskom Austro-Ugarske 1878. godine. Već 1880. uspostavljen je državni monopol i otvorene su tvornice u Sarajevu i Mostaru, nakon čega su uslijedile Banja Luka 1888. i Travnik 1892. godine. Kvalitet hercegovačkog duhana bio je prepoznat i izvan granica tadašnje Bosne i Hercegovine, osvajajući priznanja na međunarodnim izložbama u Amsterdamu, Bruxellesu, Beču i Parizu krajem 19. stoljeća. Država je aktivno organizirala otkupne stanice, kontrolirala proizvodnju i određivala uvjete prodaje.
Razmjere ove poljoprivredne kulture najbolje ilustriraju podaci o proizvodnji. Dok je 1880. godine u Hercegovini otkupljeno oko 877.000 kilograma duhana, ta je brojka do 1900. premašila 3,6 milijuna kilograma. Rekordna je bila 1976. godina, kada je otkupljeno impresivnih 12,29 milijuna kilograma duhana. No, uzgoj nije uvijek donosio sigurnu zaradu; niske otkupne cijene i stroga državna pravila, osobito u međuratnom periodu, često su vodili do ilegalne prodaje i krijumčarenja duhana, koje je postalo dio ekonomske svakodnevice u pojedinim hercegovačkim krajevima.
Tijekom jugoslavenskog razdoblja, duhanske fabrike bile su značajni poslodavci. Sarajevska fabrika je 1960. godine preseljena s Marijin-Dvora u Pofaliće, gdje je nastavila s modernom proizvodnjom cigareta. Ipak, posljednje desetljeće donijelo je niz izazova, uključujući rat, gubitak tržišta, privatizacije i poslovne probleme, što je postupno dovelo do zatvaranja fabrika i smanjenja uzgoja duhana.
Danas su od nekadašnje velike duhanske industrije ostali samo povijesni zapisi, stare fotografije i sjećanja radnika, dok se tradicija uzgoja održava tek u pojedinim krajevima. Priča o duhanu u Bosni i Hercegovini stoga je mnogo više od priče o biljci; to je priča o generacijama koje su od nje živjele, o ženama koje su se borile za radnička prava – kao što je bio slučaj s radnicama sarajevske tvornice duhana 1906. godine, čiji su protesti prerasli u širi radnički pokret – te o fabrikama koje su više od stoljeća bile neizostavan dio ekonomskog identiteta zemlje.
